Da mi broj sedam uvijek donese neku sreću znam već dugo. Nije to neka profitabilna sreća, nego više nešto malo, drugim ljudima beznačajno, a mene obraduje beskrajno.
I jučer sam eto na sedmi datum u mjesecu ožujku doživjela sreću da se upoznam sa jednim primjekom iz životinjskog svijeta kojeg nikada u životu nisam imala prilike vidjet u živo, a kamo li držat u rukama.
Priča ide ovako. Krenem ja navečer u obližnju trgovinu. Uvijek se zaletim tamo autom jer stalno žurim, no jučer nisam imala zašto žuriti i tako odlučim to odraditi ovaj put pješice. Hodajući tako s noge na nogu, cestom, na dvadesetak metara od moje kuće zaslijepiše me svjetla automobila u prolazu pa skrenuh pogled prema podu. Taj čas sam primjetila kako je dotični auto prošao desetak centimetara pored nečega što je skočilo prema njemu, ali na svu sreću i ne pod njega. Priđem bliže....a ono Žaba.
Nešto sam davno čitala po netu kako žabe krastače ispuštaju iz žlijezda otrovnu tekućinu itd.itd. pa sam zastala. Bilo mi je žao otići i ostaviti je da je netko zaista zgazi na cesti, a opet pojma nisam imala što me čeka ako je uzmem u ruke.
Osvrnula sam se oko sebe i ugledala bačen omot kutije cigareta. Taj papir sam stavila preko njenih leđa i lagano dohvatila malo tijelo. Žaba se isi tren umrila i malo napuhala. Čim sam ušla u kuću, stavim žabicu u jednu praznu kutiju od cipela i spustim se u ured i naravno....budući da mi je komp uvijek u pripravnosti proguglam kratko ukucavši riječ "žaba".
Prvo, iznenadila sam s koliko malo napisa ima o tom stvorenju, a većina govori kako su izgledom neugledni, odbojni,... kako ih ljudi s gađenjem znaju zgaziti.
Evo i jednog linka....Ekološka udruga ČIOPA
Baš gadno. Meni niti u jednom trenutku nije palo na pamet da je ta žaba toliko gadna da bi je trebalo zatući, ali izgleda ima ljudi koji tako i misle i rade. Dio koji s odnosi na recepte sa žabljim kracima nisam niti otvorila.
Uglavnom, saznala sam da moja žabica spada u krastače (kako ružan naziv) te da je bezopasna, a jako korisna u vrtu. To me je ohrabrilo da uzmem malo svorenje u ruku.
Prvo što sam osjetila je bila hladnoća njezinog tijela, a nakon toga , njena krhkost imekoća kože. Promotrila sam je bolje, svidjela mi se mala napuhanka.
Nakon malo upoznavanja, dopustila mi je da je pomazim po glavici i lagano je naginjala kao psić kada ga češkaju iza ušiju, očito je uživala u maženju.
Pokazala sam je svojim ukućanima, no jedino je Marin pokazao zanimanje za nju. Nježno ju je držao i pitao možemo li je nekako zadržati i što jede.
Ona je bila tako mirna i dobra kao da je znala da je u prijateljskim rukama. Nismo sigurni, ali pretpostavljamo da je ženka....dakle, jedna nježna damica.
Pustili smo je da prenoći u kutiji, a ujutro smo je odnijeli u stražnji vrt gdje ima hladovine i vlage što njoj paše, a za kukce će se sama morati pobrinuti. Kad smo je pustili u travu pored lavande, sva se napuhala kao da negoduje što je ostavljamo, no brzo se udomaćila na novom terenu.
Main je svečano izjavio kako smo stekli još jednog člana obitelji pa nas je sada ukupno šest...sa Žabicom. A ime....o tome još nismo stigli porazovarati......
Evo malo sličica koje pokazuju koliko je simpatična i draga naša nova prijateljica: klikni na sliku za uvećanje.
Kome se nada otvarati slike ovdje evo direktnog linka na galeriju: ŽABA









Post je objavljen 08.03.2009. u 22:20 sati.