"Braćo, ako i upadne tko u kakav prekršaj,
takvog vi duhovni ispravljajte u duhu blagosti!
I pazi na samog sebe da i ti ne budeš iskušan!
Nosite bremena jedan drugoga,
te ćete tako ispuniti zakon Kristov!
Ako tko misli da je nešto iako nije ništa,
sam sebe vara.
Neka svatko ispita svoje vlastito djelo,
pa će tada jedino u samom sebi naći razlog slave,
a ne u drugome.
Da, svatko će nositi svoje vlastito breme.
A poučavani u nauci, neka dijeli sva svoja dobra
sa svojim učiteljem!" (Gal 6, 1-6)
Dakle, treba reći, ispraviti i upozoriti bližnjega ako radi ili govori nešto što nije dobro, ali to treba činiti u duhu blagosti, ne nadimajući se, već ponizno i s ljubavlju. I pritom odmah treba i samog sebe ispitati, da možda ja ne griješim više nego on; sebi opraštam i gledam kroz prste, a njega upozoravam!
Treba dobro promisliti što, kada i kako reći, da ne bismo svojim riječima povrijedili ili još dublje gurnuli onoga koji griješi.
Što učiniti i kako se ponašati? Što god radili ili govorili, važno je raditi to u dobroj namjeri i iz ljubavi prema Bogu i tom čovjeku.
Tu je sv. Augustin dao jedan izvrstan savjet, kako ne pogriješiti: