gledao ju je.. s visoka.. i ona je gledala njega.. pogledom punim obožavanja..
da.. bio je predivan.. i ona ga je voljela.. više nego što je željela.. više nego što je mogla.. i nije joj bilo svejedno.. mučila se.. a ipak joj je bilo lijepo.. voljela je biti pokraj njega.. tada je bila sretna.. ima puno stvari koje ju usrećuju.. i nije joj jasno zašto joj je on tako bitan.. ali opet.. tada je bio tu.. pokraj nje.. tako blizu.. njegove su ju usne ljubile.. jedino je njega željela ljubiti.. i nije znala dal ju to više usrećuje ili muči.. nije znala.. boljelo je a nije mogla bez toga.. i pristajala je na sve.. na bol i na samoću.. samo da ima.. tih par poljubaca.. i njegove ruke.. na svom tijelu.. prihvaćala je to da gubi puno... ali nije joj bilo bitno.. jer je on to zaslužio.. ali i ona je zaslužila.. zaslužila je puno.. i ona vrijedi.. bila je i toga svjesna.. i opet.. izgubila se u svemu.. tražeći ispravnu odluku.. znala je da je vrijedan.. svega.. ali znala je i da ona zaslužuje više.. da se ne smije ponižavati zbog njega. ona sada ne zna što su oni.. on ne zna što želi.. ona čeka.. i voli.. tiho.. u Tišini osjećaja..
Post je objavljen 08.03.2009. u 20:47 sati.