I tako, drage i dragi moji, malo pomalo stigli smo i do (prvih;) stotinu postova. Vrijeme je za rekapitulaciju. U prvih nekoliko postova (Zemlja znanja, Nabijanje na kolac, Crna kronika za intelektualce, Emo-profesor, Poniženi & uvrijeđeni), koji odišu gorkom ironijom, zapravo sam se tek pokušavao orijentirati: gdje smo i kako smo? Zatim se dogodilo ono prvo umorstvo (Riječi vs. metak) što je potreslo Republiku, pa sam, premda osvjedočeni humanist i biofil, pod dojmom da sve ide u propast citirao tekst o fetišiziranju humanosti. U postu Latinska četvrt? Ne, Markov trg! prisjetio sam se nekih vrlih ministara prosvjete i juriša golorukih hrvatskih učiteljica na policijske kordone. Zakaj ja ne volim poo-nee-dee-leek? Zato jer je početak radnog tjedna i sve počinje iznova… Čuli ste već onu otrcanu primjedbu da profesori imaju tri mjeseca praznika? Devedesetih su pak školski savjetnici voljeli spominjati, prikriveno prijeteći, dolazak prosvjetnih inspektora (»Doći će vam inšpekcija!«), a potaknut željom da proširim štogod pozitivnih vibracija, dan kasnije objavljujem – i dalje aktualni – e-mail u kojem se nudi Platforma za hvatanje ravnoteže. Pročitajte ako još niste. Slijede postovi Elementi ocjenjivanja i Svrha trotočja, prvi post koji je osvanuo na početnoj stranici blog.hr. U postovima Veliki odmor i Desert of the Real bavim se neuravnoteženim ravnateljima i njihovim destruktivnim utjecajem na školsku atmosferu. Živi klasik zezancija je na pozitivistički pristup književnosti. Zašto kod nas izostaju ozbiljnije organizirane i učinkovitije javne akcije pokušao sam dokučiti u postu Prije i Drugdje. Val je komentar na istoimeni film o nepodnošljivoj lakoći manipuliranja ljudskim bićima. Zatim su se dogodila ona druga dva umorstva pa sam se, prizivajući u pomoć Tolkiena, zapitao: Ima li smisla? Ima, naravno. Pokušaj da nazrem postojanje dubljeg/višeg smisla vidljiv je u postu Dekalog u kojem sam se drznuo „prevesti“, je li, Deset zapovjedi, tj. naputaka i molbi. U sljedećih pet postova (Jedan dan u životu gospona profesora (u četiri dijela) i Aporije sustava) ponovno se vraćam stanju na terenu, tj. u razredu, i raskrinkavanju hrvatske prosvjetne laži, a o lažima, i to po život opasnim, pišem i u Ljudima laži. O tome kako mi je propao još jedan sat književnosti čitali ste u postu pod naslovom Samhain – Noć vještica, problemom nasilja u školama bavim se u tekstu Nulta tolerancija na nasilje, a o tome da su ljudi danas spremni kupiti i drek ako je dobro upakiran u Kavi od govna. Nad pomicanjem granica dobrog ukusa lamentiram u istoimenom postu, dočim se u postu Gospon profesor na prosvjedu čudim nad malim odazivom studenata na navodno jako dobro organizirani prosvjed vezan uz plaćanje studija. Dalje se pitam tko su stupovi društva i zbog čega još uvijek vrijedi ona Nihil novum sub sole, komentirajući pritom članke objavljene prije stotinu, stotinu i pedeset godina. Kad se pak učenici obrecnu na vas ukoliko im želite zaviriti u bilježnicu, onda je primjereno samoironično uzviknuti: »Odakle nam pravo?!« O tome što se događa u zbornicama i s kakvim se traumama nose akademski građani ove zemlje pisao sam u postu Ekstremno lijevo, a vrlo brojne vaše reakcije izazvao je tekst Gospon Morpheus. Postovi koji slijede vezani su uz boravak gospona profesora na Interliberu (Kolega-vilenjak, Tri knjige…), a bilo je govora i o mačkama i ljudima. Postovi Seks u školi, Dozvola za brak, Pedesetipeta strana, Prosta narav i Dositej & Mile tragikomični su prizori iz školskog života, nekad i sad. U Vijetnamskom veteranu pitam se zašto hrvatski prosvjetari nisu tako zbigecani kao mormonski propovjednici, a u postovima Svit se konča, Sami smo, Sva razlika i Vedro o smrti bavim se jako važnim pitanjima pa ih pročitajte, ako već niste. Slijedi Kuća kruha, da se prisjetimo da živimo i o kruhu, a ne samo o medijima. Malo egzistencijalističke jeze doživjeli ste uz Quo vadis, homine?, a o tome kako donijeti kvalitetnu grupnu odluku naučili ste u Perpetuum stabile. Samo što to treba i primjenjivati. Onda je gospon Kalinić najavio kupovinu tenka koji može izdržati nuklearni udar, na što sam se osvrnuo u postu Boys love toys. Zašto su nekad profesori objavljivali knjige o vlastitom trošku i zašto to danas ne mogu čitali ste u Troškovima štampanja. Uslijedio je tekst o gosponu Sudcu ispod kojega ste ostavili pedeset i dva komentara, najviše do sada. Komentirani su bili i postovi Moralni tajkun, polemika s gosponom Vukasovićem, i Kad školjka zapjeva, futuristička promišljanja. Implantiranjem čipova i utjecajem svijeta spektakla na mentalno zdravlje bavio sam se u postovima 666 i Trumanov sindrom, a religijska problematika nije mi dala mira u Putovanju maga, Kukolju i Dvostrukom aršinu. Podijelio sam s vama i svoj (ne)veseo doček Nove godine, a već pola sata nakon ponoći počeo sam razmišljati o transparentnom društvu i is(pre)kidanosti srca. Oko Nove godine bjesnio je i sukob između Izaka i Jišmaela, a bila je i obljetnica smrti Nikole Tesle, žreca elektriciteta. Vjeruj, vjeruj, vjeruj… ali ne pretjeruj komentar je na dokumentarac Billa Mahera, a osvrt na prijedlog novog nacionalnog kurikuluma osvanuo je pod naslovom Didaskaleinofobija. Iza intermezza Zimski ugođaj, objavio sam posto o prekogrobnom životu After(life) party te post o prostornovremenskom diskontinuitetu Franjevačka teorija relativnosti. Moja nastojanja da potaknem bližnje da posegnu za knjigom uočljiva su u postovima Narnija za potpune početnike i Stilska vježba. O tome dokle smo dogurali svjedoče Šaljivi školski video, Zemlja znanja, Pippi ima gdje na pi-pi, Svračji zakutak i Gospon Mažuranić, a pitao sam se i što su i tko su nama gospon Hamlet, gospon Luther i gospon Marx. Kakve veze ima S.S. Kranjčević sa švercom kokaina čitali ste u Primorskom dobrijanu, a je li postmodernizam mrtav u Altermoderni. Također mi se učinilo zgodnim citirati gospona Eliota u vezi s recesijom, a dašak transcendencije donio je post Božansko pijanstvo. Zašto Zagorci – i dobar dio ostalih Hrvata – vole turbo-folk? O čemu je pisao Oesterreichisches pädagogisches Wochenblatt? Tko je Obama hrvatskim tinejdžericama? I napokon, kakvo je vaše znanje iz književnosti… Sve ste to mogli pročitati i prokomentirati na ovom blogu.
A bome ste to i činili. Statistike pokazuju da je stranicu posjećena preko 24 000 puta (s time da sam brojač postavio negdje mjesec i pol dana nakon objavljivanja prvog posta, 3.10.), a također ste ostavili umalo pa 2000 komentara. O posjetiteljima ovog bloga, napose onima koji manje ili više redovito komentiraju, možda najbolje govori komentar ostavljen 18. veljače:
„Gospodine Profesore, volim doći u Vaše komentare jer su Vaši komentatori izrazito pristojan i intelektualno potkovan svijet sklon kvalitetnim diskusijama“.
Ovome uistinu nemam što dodati. Hvala vam, i do čitanja. Vaš
gospon profesor
P.S. Čestitke uz Dan žena!
Post je objavljen 08.03.2009. u 17:41 sati.