Dan žena pamtim još iz onih nižeškolskih dana. Kada smo izrađivali poklone i vježbali za predstavu za Dan žena.
U našoj obitelji je tata ima pravo i dužnost da odlazi na roditeljske sastanke, informacije u školu, vozi nas klince doktoru i - skoro pa sve što sada, u našoj obitelji radim uglavnom ja.
Jedino je taj famozni Dan žena bio trenutak kad je mama ipak morala otići do škole, sjesti sa svim ostalim (napirlitanim) gospođama i oslušati pripremljenu priredbu.
Kako sam se zaposlila početkom davne '89, tako sam "doživjela" i nekoliko onih socijalističkih proslava Dana žena. Prve godine smo mi, nas par pripravnica ispale sa spiska za neke poklone - marame (novce su "babe" donirale nekim gladnima u Tanzaniji, Sudanu, gdje li su tada već bili gladni), a mi smo se nadobudno naljutile.
Iduće godine su žene iz mog lokalnog kolektiva otišle na izlet. U kuhinji je ostao šef kuhinje i njegov ekonom koji su skuhali gablec za ostatak društva. Pošto sam tada još bila mlada i nadobudna, ostala sam raditi sa dečkima, a ne otići na besplatni i sigurno zanimljiviji izlet za ženama. Ehh.. Mladost, ludost.
A sada?
Ne mogu reći da mi - žene nismo zapostavljene, ugrožene i neravnopravne!
Osobno, morala sam se strašno potruditi da napredujem na poslu. Ne mogu reći da sam manje plaćena od mog kolege, ali, ja sa svojim (bez lažne skromnosti) znanjem, iskustvom i sposobnošću, da sam muško - bila bih već šef, da ne velim neki manji direktor - menadžer. Jebiga.
Kad je žena - radnica, djelatnica nezadovoljna poslovnim rezultatima jer se nisu odslušali njezini poslovni zahtjevi - odmah je "baba bez seksa" ili "pms - dani u mjesecu" ili nešto takvo. Muškarac - eto, on je dobar šef. Razljutio se...
I kad dođemo doma - od nas se očekuje da se smješkamo, napunimo frižider, operemo, opeglamo, djecu vodimo doktorima, slušamo umornog muža kojeg je raspizido šef (nas nitko nikada ne razljuti na poslu) - i još na kraju u krevetu budemo super seksi mačka u korzetu i štiklama...
Ne velim da su svi gore navedeni primjeri baš moje osobno iskustvo, no, at the bottom of everything - muškarci žele s jedne strane uspješnu i emancipiranu ženu do trenutka kad dođe na kućni prag (naravno, as soon as possible - direktno s posla) - kad očekuju skromnu pavokosu sisatu domaćicu...
Zato žene - nažalost, nismo se maknuli daleko od početka prvih žena sufražetkinja..
Post je objavljen 08.03.2009. u 14:26 sati.