Svima nam je u mislima štednja. Naravno, misli se u vrijeme recesije kao blažeg oblika ekonomske krize. Građani, posebno oni koji imaju više, pribojavaju se koliko će izgubiti od kapitala, od dionica, hoće li ih uopće biti. Strahuju i oni građani koji se bore za goli život, jer i od lošeg (stanja) može biti lošije. Ipak, najviše je kriza pogodila radnike koji su, ili će izgubiti radno mjesto. Najmanje strahuju radnici u monopolskim firmama, bilo to onih koje štiti Država ili onih koji su stekli monopolski položaj, a obavljaju djelatnost u javnom sektoru.
Pitam se dali je kod nas došlo do zamjena teza. Naime, ako se štednjom na svim nivoima, od obitelji do Sabora, misli na odustajanje od planiranih troškova koji nam u vrijeme krize baš i ne trebaju, zasigurno je (kontinuirano) poželjna. Kažu: «bogati ne bi bili bogati da se novcima razbacuju, da troše tamo gdje ne treba trošiti.» Kod nas se često koristi uzrečica: «nije beg cicija», a posebno ako se radi o troškovima koje plaćaju svi građani, dakle iz proračuna lokalne samouprave i državnih institucija, te državnih i lokalnih monopolista.
Međutim, u posljednje vrijeme najavljuju i moguća smanjenja plaća (?!). I do sada je bilo inicijativa za smanjenje plaća u državnoj upravi, županijama, gradovima i općinama, političari su obećavali smanjenje troškova za plaće 5., 10 i više % , ali se ta obećanja nikad nisu ostvarila. Naprotiv, administracija buja iz dana u dan. Svaka politička garnitura gura svoje političke istomišljenike, ili njihovu djecu na državne jasle.
Tamo negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća, bio sam član studijske delegacije u posjeti gradu Rijeke, koja je bila, a i sada je približno jednak grad po broju stanovnika, gospodarstvu, pa i komunalnim problemima, a cilj je bio sagledati njihovu organizaciju i način obavljanja poslova državne uprave. Dobro pamtim, tada je Rijeka imala gotovo isti broj državnih službenika kao i Split (područje Splita, Solina i Kaštela), a radilo se nešto oko 500 zaposlenika. Danas, samo Grad Split ima toliki broj zaposlenika, a kad zbrojimo zaposlenike (novih) općina Solin, Kaštela, Podstrana, te administracija Županije (samouprava i organizacijske dijelove svih ministarstva), broj zaposlenika se povećao za 4 ili 5 puta.
Kakvi se rezultati mogu ostvariti od smanjenja plaća u administraciji i društvenim djelatnostima? Po meni, mogu se očekivati samo štete. Zašto? Ukupno smanjenje plaća za nekakvih 5 ili 10 % u osnovi se kažnjavaju zaposlenici koji imaju zapažane rezultate u administraciji, u školstvu, zdravstvu i inima u domeni društvenih djelatnosti, a oni koji su i onako organizacijski višak, ili nedovoljno dobro obavljaju poslove, to i onako ne znači mnogo. Njima svaka plaća, na državnim jaslama, odgovara. Dakle, ako se želi smanjiti troškove administracije valja obaviti reorganizaciju državne uprave i samouprave, kako u pogledu smanjenja broja županija, gradova i općina, tako i uz limitiranje broja zaposlenika prema broju stanovnika.
Nedavno je splitski gradonačelnik pozvao sve direktore komunalnih firmi (u vlasništvu Grada) u nakani smanjenja troškova poslovanja. Jasno, nije trebalo čekati novinsko izvješće, naši su se monopolisti odredili prema recesiji na način da su direktori: Čistoće, Prometa, … iznijeli podatke o odustajanju od planiranih dijela investicija, dok je direktor Vodovoda iznio stav da oni i ovako štede i da ne odustaju od planiranih troškova, neovisno o prekobrojnih zaposlenika i velikih gubitaka vode.
Vlada RH je najavila kresanje troškova monopolista na državnom nivou (HEP, HŽ i drugi), te lokalnim monopolistima koji obavljaju javne djelatnosti (vodovod, čistoća, promet i drugi), i to je dobro. Međutim, ako se «kresanje» troškova svede na primjer splitskih monopolista, teško je očekivati bolje sutra.
Naime, potrošači/kupci usluga državne i lokalne administracije, te usluge monopolista svih nivoa očekuju da se analizom stanja u svakoj od navedenih djelatnosti utvrdi koji su to prihvatljivi troškovi poslovanja (bez kojih se realno ne može) te optimalna organizacija za obavljanje tih djelatnosti. Sve drugo je bacanje prašine u oči. Jasno, bude li to radile ustanove i firme samostalno od očekivane racionalizacije neće biti ništa.
Na kraju, nije svrha u smanjivanju plaća zaposlenika, svrha je u racionalizaciji obavljanja društveno korisnih poslova. Prihvatljiv rezultat racionalizacije treba polučiti optimalizaciju organizacije rada i smanjenje neopravdanih gubitaka (HEP, splitskog vodovoda, na pr., i drugih davatelja javnih usluga). Konačno, smanjenjem troškova poslovanja rezultirat će smanjenjem cijena koje plaćaju građani/potrošači, kao i smanjenje troškova poslovanja gospodarstvu.
Post je objavljen 08.03.2009. u 10:18 sati.