Marketing
nodostizno
znas?! koga briga! tebi i onako nije stalo, previse. totalno sam izgubljena. sve sto radim, tako je prazno, bez cilja, tek tolko da se napravi. kamo cu ja sad? kad tebe vise nema. nemam pravo ni misliti ni govoriti,jer sve sta radim radim nesvjesno. i tko je kriv za to?! ja! nisam razmisljala o posljedicama. imali su pravo. nije to za mene, ne pripada to meni...imali su pravo pitati kamo cu ja kad sve to nestane?! a ja im nisam vjerovala...nista vise nije isto. pa to je bila samo oklada! sta su je svi shvatili tako ozbiljno! dobro je rekao...
...RECI CEMO DA JE TO BILA SAMO OKLADA!...
pa zar nije bila?!i trudim se...vise ne znam kud bi sa sobom od truda...ali ova me situacija ubija iz dana u dan.tvoja neodlucnost! kako cemo dalje?! hoces li me ostaviti? samu? bez cilja? u nekoj nepoznatoj zemlji? jer tebe nema...
nije to ono sta sam planirala. gubim se u vlastitim racunicama. mislim da cu trazit pomoc. srecka!
ne zelim zaboraviti. sve te stvari koje se nalaze u tebi. igle, strijele, škorpioni, čistoća i sjaj, to djete koje viri iz očiju...toliko je toga u tebi, da ne mogu vjerovati da sam izdala nesto tako savrseno i besprijekorno, ukaljala sam ime savrsenosti...nesto sto nikad nije moglo stajati onkaraj mene ja sam odbacila tren prije nego sto ni samo nije stiglo.
znam da nije to tako. nije onako kako se cini.i mislis da ja nagovaram sve te stvari, al ja bi najradje da je sve kao prije...da nije nikako...bolje bi se izrazila. al ti to ne shvacas ocito.
toliko sam blizu cilja da ga ne mogu dohvatiti. to me toliko boli. a one kaj su ispred mene, sto hodaju ispred mene jer su bolje. mrzim ih. glupe su. pitam se samo zasto zive?! tako su glupe. mogu ga dohvatit, mogu ga imati, bez da se propinju na prste, mogu sve ono sto ja ne mogu...a odbacuju to...kao zadnje smece...gaze ga i peru pod s njime...a ja, red iza njih, zaprepasteno stojim i suze mi krenu kad vidim kakvo blago bacaju u blato. samo da mi daju da ga taknem, da ga primim na tren, ali ne one bacaju idu dalje...tako sam bila blizu...skoro ga dotaknula, al glupace su ga bacile...nisu znale da bi zivot dala da sam na njihovom mjestu...ne znaju sto imaju! glupe su! mrzim ih, jer ne vide to savrsenstvo, jer ga bacaju i rasipaju se s njime. ne cijene nesto neprocijenjivo, toliko skupo! gadure, kako ste tako slijepe! mozete imati nesto, a to ne ubirete...mozete imati sve, a to ne zelite... mozete imati zlato, a vi trezite zeljezo! a sta je sa mnom? moje su ruke preslabe da bi drzale to zlato, moje su ruke prekratke da bi ga dohvatile, moje su oci moje prokletstvo jer gledaju savrsenstvo koje ne mogu imati. samo sa strane, u nekoj sjeni, na hladnom betonu, sjede i gledaju...
....tebe....nedostizno savrsenstvo...
Post je objavljen 08.03.2009. u 08:40 sati.