Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/emochill

Marketing

Nabaci Selotjep Preko Mog Nagog Struka

Omeđi me ljepilom
nek' na mene muhe slete
pomozi mi da pregrizem keks
da se ne ugušim dok kašljem
pokaži mi slike cilja
kao da ima smisla trčati maratone
ispoliraj lopatu i podesi tlakomjer
vrijeme je za kopanje,
kopanje do korijena trešnje dalekog Japana.

Otkriti cu vam tajnu
zivot u SAD-u je;
jeli smo hamburgere i smijali se djeci
kazu; imam fotografsko pamcenje
no ne pamtim sto je bilo sa oštrodlakim psom
ni s jednookim mačkom,
sjećam se samo guštera s poniznom glavom.
sjećam se šamara od kojeg gori lice

Image Hosted by ImageShack.us



funeral funeral funeral
Ja sam EMO
s veseljem na vrhu krova
na vrhu vrha u slovo V sto se svija
.......................................................
nikada ga se necu domaći.

Svijet su šarene bombe rata
raznobojni šišmiši u epicentru vlastitog sonara
plastične figurice umišljenih zvijezda
mrtvi plakati ugravirani o ciglen zid



Bila sam nedavno na koncertu. Bilo je uzasno.
Stigli su kanađani ISLANDS i bilo je grozno. Publika je stajala mrtva s odsjajem sminkerskih naocala, svi su bili EMOSI, preglumljeni EMOSI. Svi su roktali, grgljali, savijali se u laznoj boli, nadvijali se nad vlastitim kosicama, frizuricama, oblekicama. Nitko nije znao koliko je bolno stajati kraj osobe koja glumi da te ne vidi. Glumili su bol,ne znajuci koliko sam ih pročitala u laži. Odvratni POZERI!
Opipala sam svoje čelo, koncert je trestao neuravnotezen,a ja sam gorila o bijesa sto postojim na tom mjestu.
Nikada vise necu vjerovati MASI. Bijednim kosicama dijagonalno rezanim. Vjerovat cu samo najboljoj frendici sto je stajala pored mene i pridrzala mi casu s pivom dok ne pripalim walter.

Obozavam ovaj song, govori SVE!!!




Post je objavljen 07.03.2009. u 22:37 sati.