Bio je to izniman događaj koji se nije smio propustiti.U goste nam je iz tako
dalekog a tako bliskog Japana stigla Eiko Sumura-san,majstorica ikebane
škole Sogetsu iz Tokya.Inače u Japanu postoji preko 2000 škola ikebane.
Sanjam o danu kad će se otvoriti i jedna škola ikebane u nas.Vjerujem da bi bilo
interesa jer to je tako prekrasna i opuštajuća umjetnička forma.
gore,ikebana gospođe Mori sa otoka Kyushu koju je izradila specijalno za
nekoliko koncerata na Kyushuu gospođice Sandre Hrašćanec,mezzosopranistice i
mlade zagrebačke umjetnice,školovane u Beču ali i u zagrebačkom Trnju,bečkog
tenora Mathiasa Renthallera i Naoko Mori-san koja ih je pratila na klaviru,a također
živi u Beču preko 20 godina;fotografija je snimljena u listopadu prošle godine kada
je održan ovaj niz koncerata od Kyushua do Tokya,a ustupljene su od gospođice
Sandre kojoj se i ovaj puta od srca zahvaljujem;
Ikebana (u slobodnom prijevodu,cvijeće koje živi) tj. aranžiranje cvijeća (na
sofisticirani japanski način) jedna je od tradicionalnih japanskih umjetnosti,a
prakticira se preko 600 godina.Razvila se iz budističkih običaja prinošenja
božanstvima i umrlima.Prvi su ikebanu prakticirali muškarci,pripadnici samuraj-
skih obitelji.Kao što se mnoge umjetnosti u Japanu povezuju i isprepliću,tako je
na ikebanu ili Kado (tj. Put cvijeća) u jednom periodu utjecao čajni obred
(cha-no-yu,u doslovnom prijevodu "vruća voda za čaj" ili Chado tj. Put čaja);
gore,Mori-sama sa otoka Kyushu,koja je majstor čajne ceremonije i majstor
ikebane;listopad 2008;photo by Sandra Hrašćanec;
gore,ikebane gospođe Mori čija kćer Naoko na klaviru prati pjevački hrvatsko-austrijski
par;photo by Sandra Hrašćanec;
Samu školu Sogetsu osnovao je Sofu Teshigahara 1926. godine,a škola se
temelji na pretpostavci kako se svatko (ti, ja,ali i on),svugdje (Japan,Hrvatska...)
i uvijek može baviti ikebanom.A da za ikebanu osim cvijeća može poslužiti i
povrće pogazala nam je majstorica Eiko-san.
gore,prezentacija ikebane škole Sogetsu,Eiko Sumura-san (gospođa u bijelom),
asistirala joj je kćer Yasuka Okubo,a prevoditelj je bio Tomislav Mikuljan,koji je
zaposlen u japanskom veleposlanstu u Zagrebu,u odjelu za kulturu & obrazovanje
te razna događanja;
Gospođa Eiko nam je ispričala dok je slagala ikebane kako su mnogi u Tokyu,
kada su čuli da ide u Hrvatsku,bili ljubomorni na nju jer se danas u Japanu o Hrvatskoj
priča kao o prekrasnoj zemlji za odmor.
Mnogi su gospođi Eiko,koja nam je otkrila da ima 65 godina,rekli da dobro izgleda.
Ona to zahvaljuje ikebani te je preporučila svima koji žele izgledati mladoliko da se
okušaju u ovoj prekrasnoj umjetnosti.
gore,ikebana od povrća,neviđeno,nikad viđeno...bar na ovim napaćenim prostorima;
gore,dok je radila ovu ikebanu,gospođa Eiko savijala je grane koje su čudno i neobično
ostajale stajati;tada nam je otkrila malu tajnu tj. da je za ovu ikebanu upotrijebila malo
žice da bi to sve stajalo kako ona želi;
gore i dolje,posljednja ikebana,koju je gospođa Eiko postavila u 6 vaza,nešto
zaista fantastično od čega čovjeku zastaje dah;ova je ikebana izrađena kao
pozdrav nadolazećem proljeću kojem se radujemo,zar ne ?!
gore i dolje,ikebane Eiko Sumura (kao i prva,najgornja slika ikebane izrađene od tulipana)
koje su se mogle razgledati nakon prezentacije;fotografije prezentacije ikebane iz
Gliptoteke HAZU ustupljene su od Siniše iz Hrvatsko-japanskog društva kome se
zahvaljujem i ponizno sagibljem glavu;
Na kraju bih se htio zahvaliti na ugodnom društvu blogerici Vesni M. Kovačić
koju sam upoznao na prezentaciji,a koja mi je poklonila svoju knjigu pjesama,misli,
crteža...i još koječega "Fraktali - Odiseja ispod Duge".Njene prekrasne i čarobne
blogove (maslacak.blog.hr i plavosunce.blog.hr) možda znate,a ako ne,obavezno
posjetite jer neće vam biti žao.Nakon prezentacije ikebane nas 20-ak bili smo
pozvani na radionicu ikebane,ali o tome nekom drugom prilikom.
* za one koji žele znati više:
ikebana,cvijetni kutak
Ikebana - umjetnost dovedena do savršenstva
** literatura o ikebani:
Ikebana:povijest i princip japanskog uređivanja cvijeća
*** prezentacija ikebane u Rijeci na Vitae...blogu
Post je objavljen 11.03.2009. u 22:10 sati.