Prijatelju.
Osjetih potrebu da ti otipkam par recenica...
Dugo ti nisam nista slala,
dugo nisam obisla tvoje blogove niti ih komentirala,cudno jer sam bila proteklih par dana zaista jako dobro raspolozena,
inace nestajem kad sam lose kao sto sam bila jucer,
kao sto sam danas.
I tako nakon recimo prosjecnog dana,
sinoc, tek tako, same od sebe krenule su suze niz lice.
Zacudila sam se,
a onda je pocelo da boli.
Nedefinirana bol, sve boli...
Ti cesto spominjes i pises o boli,
nikada te nisam ni pitala,
otkud tvoje poznanstvo s boli?
Dali ju uopce znas?
Dali znas onaj osjecaj kada krene iz srca,
kada protrnes,
kada ti se grci zeludac,
kada se najezis jer najednom osjetis hladnocu,
kada pocnes drhtati,
kada su ti ruke olovno teske,
kada osjetis pritisak u ocima,
kada u svjetlo ne mozes pogledati,
kada ti kroz glavu prodje milion slika, sjecanja, misli...
i onda mrtvilo, nista, apsolutno nista, na nista ne mislis a boli,
katkad se i suza probije i klizne niz obraz...
I ne prestaje da boli.
I traje, traje cijelu noc,ako cak i zaspes,
budis se s tom boli,i tako nastavljas dan, bol i ja.
Ne znam kada ce proci ni koliko ce trajati,
ali guta,
lagano me zdere i ubija,
svakim danom sve vise i vise.
Ne znam kada ce se opet vratiti,
ali znam da ce se vratiti i da ce nastaviti tamo gdje je stala.
Da li cu ju docekati spremna?
Necu.
Da li cu se moci nositi s njom?
Necu jer nisam to uspijevala ni do sada.
Da li cu biti jaca nego do sada?
Mozda.
Da li ce bol jenjati a ja zaboraviti?
Nikada.
Mnogi kazu da ono sto te ne ubije da te ojaca.
Eh, sad cu mozda nekome i srusiti nadu i vjerovanje to..
Ne, to nije istina.
Bar kada je rijec o boli.
Ako te ne ubije na prvu,vraca se sve snaznija i snaznija i ubija te svaki put malo po malo,
a da i ne osjetis,i tako sve dok ne nestanes.
Bol jaca, ti nestajes.
I tako u mraku jer bole oci na svjetlu,
tebi pisem ovo,
vodim jos jednu bitku s boli.
Pobjedjujem li?
Ne... ali jos sam na nogama iako gubim.
Cekam da taj ratnik zvan Bol oslabi neprijatelja kojeg vidi u mom liku i ode,
ostavi me da krvarim, na koljenima,pobjedjena ali jos ne mrtva,
da se opet osovim na noge i da opet krene u napad,
naravno jaci nego ikada prije,
i opet me srusi na koljena,
a mozda i zauvijek pobjedi.
Post je objavljen 07.03.2009. u 19:13 sati.