Marketing
Sekcija "Organizator" vas poziva...
Sekcija "Organizator" vas poziva na jednodnevni izlet u zagrebački Pionirski grad. Molim da se svi zainteresirani za izlet na dotičnu lokaciju prijave putem komentara na ovaj post, a svaki interesant neka upiše i datum i dan kada bi želio da izlet bude održan.
Velika većina članova ovoga bloga, uključujući i moju malenkost, Titovi su pioniri. Učlanjeni jesmo, ispisani nismo, tako da vjerujem da pioniri prestali biti nismo.
Citat iz Vjesnika 1999.:
"Što se događa s negdašnjim Pionirskim gradom, danas Gradom mladih u Granešini, čijim su šumovitim krajolikom i objektima za smještaj, naobrazbu i rekreaciju osmoškolaca, nekad odzvanjali razigrani dječji glasovi? Do rata je to bio jedinstveni kompleks za boravak osnovnoškolaca iz cijele Hrvatske. Slika koju možemo vidjeti danas, više je nego žalosna. Šumske staze, sportski tereni za košarku, mali nogomet i minigolf, dječja igrališta, paviljoni za višednevni smještaj, sportska dvorana, škola i restoran - sve to propada. Grad mladih počeo je s radom 1951. godine kao Pionirski grad, i od onda nije bilo većih zahvata u obnovi ili proširenju. Samo je za Univerzijadu dodano nekoliko manjih novih sadržaja."
Citat s studentnet.hr
Za one koji ne znaju, Pionirski grad je...hm...kad bolje promislim ne znam kako bih to imenovao... recimo da je to izletište za djecu, osnovnoškolsku djecu. Kao osnovnoškolci, moj, a i ostali razredi iz škole su odlazili na nekoliko izleta, upravo tamo. Na zadnjem statiranju, a i na nekim dogovorenim unaprijed, snimanje se odvijalo baš tamo, u Pionirskom gradu. Kao djetetu od...koliko sam tada mogao imati godina?...recimo 7, 8, 9...put do Pionirskog grada činio se iznimno dugačkim, iako treba svega 5 min autom od okretišta Dubrava. Pri dolasku tamo navrla su sjećanja. Snimalo se u glavnoj zgradi, u kojoj smo kao djeca ostavljali stvari, zatim u jednoj prostoriji izvadili sve što su nam roditelji spremili ili kupili za jesti, i svi bi zajedno hruskali. Vrijeme statiranja, ako nismo snimali, provodili smo u prastaroj kino dvorani (podsjeća na alanfordovsko kino), u kojoj smo kao djeca, nakon što smo sve pojeli od onog što su nam roditelji spremili ili kupili za jest, gledali crtiće. Sljedeći put statiram u diskaču (ili barem mislim), nasred šume, ako me sjećanje još služi, u koje smo išli na čagicu nakon odgledanih crtića. Za vrijeme posjeta Pionirskom gradu, bili smo najsretnija djeca na svijetu. I danas, barem koliko sam primjetio za zadnjeg statiranja, osnovnoškolci posjećuju to mjesto. Iako predivna priroda, objekti su relativno oronuli, međutim nekakve restauracije su u tijeku. Unutrašnjost glavne zgrade, u kojoj smo snimali, je donekle preuređeno, obojani su zidovi, ali sve skupa i dalje vrlo loše. Kako izgleda onaj dio Pionirskog grada koji nisam uspio vidjeti, možda ću saznati za slijedećeg snimanja. Svima bih poručio i preporučio neka posjete Pionirski grad.
Mišljenja sam da bismo trebali Pionirski grad što prije posjetiti, a mišljenja sam i da dijelite moje mišljenje. Uz malo sreće i znanja, isti dan bismo se mogli i kretati tragovima Pionirske željeznice (koja je djelovala između 1947. i 1964. - hvala Cice minus jer mi je posudila DVD filma o toj željeznici).
Što prije definiramo dan i vrijeme izleta - prije krećemo! Ovaj bi izlet trebao biti mješavina izleta u Hudi Bitek i izleta na Goli otok.
oksi
Post je objavljen 07.03.2009. u 17:23 sati.