Marketing
freedom...
luck favors the bold...
kaže mi netko drag...tko je najednom postao ludo hrabar...sad je samo lud,kao i svi umiješani u tu priču...pa i ja,naravno :)))
ne,neću vam reći koliku ludost smo izveli...samo ću reći da jednoj jako liberalnoj i dragoj osobi dugujem svu svoju sreću sad....i da ni snu...ma,ni u najluđem snu nebi sanjala ovako nešto...da bi to moglo biti moguće...zamislivo uopće...a kamoli pak ovako stvarno kao što to je sad...
da,zbilja me prati sreća...i odvažnost...i velika doza liberalnosti, sposobnosti da život živim po nekim svojim pravilima...a jako daleko od konvencija i svega uobičajnog...
do sad mi se već tisuću puta dogodilo da me zbog tog mog stava ljudi osuđuju...pa čak i oni ljudi koji su mi bili jako bliski...dogodilo se da me proglase čudovištem, luđakinjom, svim i svačim...primjerice zbog toga što ne želim imati dijete...znam, možda i netko od vas ne smatra to prirodnim da osoba ne želi imati nekakvo potomstvo...
no, evo mog viđenja stvari... nisu svi ljudi isti, niti su stvoreni za iste stvari... ja se nikako ne vidim u ulozi roditelja...ne vjerujem da bi se u njoj snašla, ne vjerujem da bi bila sretna kao takva...i znam da je onda i bolje da nemam dijete, koje bi sigurno osjećalo posljedice tog mog stava...da nisam za to, da ne znam kako...možda je to i sebično...ali, to je moj stav...isto tako netko drugi ima nekakav drugačiji stav...i ja ga poštujem...i zato bi bilo lijepo da i ti drugi poštuju ovaj moj stav...
i nije to samo stav...to je čitav način života...neki žele svoj dom, svoj brak, svoje dijete...
ja...ja želim neke druge stvari, jer se u ovoj slici jednostavno ne vidim...
ja želim iznajmljeni stan u Londonu...želim studij fotografije, želim raditi u poslu u kojem neprekidno putujem...
želim proputovati cijeli svijet, vidjeti puno puno toga...od slapova Iguasu, preko planina u Južnoafričkoj republici, do Tibeta, do polarnog kruga, do gradova Maya, do svih onih nekih neotkrivenih divnih zemalja...
želim fotkati lavove i polarne medvjede...želim toliko puno toga...
i, to su moji snovi...ne obitelj, ne dijete...
ja, luda kakva jesam i vječno slobodna... neumorna...individualac u punom smislu riječi...kako letim kud god poželim, a doslovno letim, jer u meni ima toliko energije...i toliko želja...da moram požuriti da bi to sve ostvarila u ovom jedinom životu koji imam...
i zato...iznimno cijenim i volim one ljude koji me prihvaćaju upravo takvu...koji me vide kao takvu, koji me razumiju i koji me ne koče...
one ljude koji mi govore da ću sve to i ostvariti, jer to vide u meni... jer vide svu silu želja koje su toliko jake...da se jednostavno ne znam zaustaviti...dok ih ne ostvarim...
sad,sad ih i ostvarujem...i to mi daje još toliko puno poleta da se sama sebi čudim...da jednostavno osjećam da mogu puno toga...da su želje tu da bi ih ostvarili...
sve to...je ludo...krenulo je teškom odlukom...odlukom koja mi je donjela ovu slobodu...da sad ostvarujem sve što mogu i sve što želim...
a tu slobodu....sad volim više od ičeg....
ta sloboda....sam postala ja...
Post je objavljen 07.03.2009. u 15:07 sati.