nostalgija je super stvar - sve dok ne sretneš ljude iz vremena koje budi nostalgiju. sve dok se likovi iz priča ne materijaliziraju ispred tebe. onda nostalgija naglo postane... pa postane nešto kiselo, što je fora samo u ideji, nikako ne u realizaciji.
jednog dana ovo će razdoblje života biti priča koja budi nostalgiju. i pričat ću ljudima iz tadašnje sadašnjosti priče o ovoj sadašnjosti, i današnji će živi ljudi biti samo siluete. do prve prilike, dok ne naletim na neku od oživljenih silueta pa me podsjete na neke zaboravljene boje sadašnjosti, dok mi ne daju pravu perspektivu.
Post je objavljen 07.03.2009. u 13:44 sati.