Moja slova ne obvezuju nikog
i na ništa
a ponajmanje mene,
ponajmanje mene.
Moji snovi
ne duguju nikom
i ništa
osim meni
mene
jaču, iako snenu,
sa štitom
il' na njemu.
Ne pišem o tebi
a bogme ni o tebi
(I mean you, you, you)
Pišem sebi i sebi
i ponekad svijetu
u meni
Nitko u mojim slovima
ne živi
osim nekoliko
slučajnih smrti
Ljubavi koje su bile ali nisu trajale
Ljubavi koje nisu bile
i zato postale vječne.
Možda sam stvarno voljela
ili samo mrzila
možda sam sušta dobrota
čista vrlina
ili sam hodajući grijeh?
To ti ne pokušavam
objasnit.
Ne pišem za bolje sutra
niti za ponovno jučer
Pišem sebično
bez predumišljaja
kao kad sebi kuhaš svoju prvu kavu
Jutrom.
Post je objavljen 07.03.2009. u 12:23 sati.