Modeli komunikacije. Utjeha filma. Prkosna potreba da se stvari zahvaćaju na onaj način na koji se žele zahvaćati. (Ili se jednostavno odbija zahvaćati onako kako "se" već zahvaća.) Potreba da se čovjek koncentrira na neke druge načine na koje svjetovi, odnosi, mogu funkcionirati. Ponekad možda i žaljenje zbog toga jer su takvi (i slični) svjetovi već pokopani, ali to i nije toliko važno.
Uglavnom, spoznaja da fiktivni svijetovi ponekad ostvaruju neke modele komunikacije i neke tipove senzibiliteta kojih stvarnosti kronično nedostaje. Ustrajavanje u učenju, ma koliko se stečeno znanje činilo nepraktičnim i neiskoristivim.