zaista ne znam.
sa 6 godina sam s mamom išla kod pedagoga na onu provjeru prije samog polaska u školu. sjećam se da mi je škola mirisala na bolnicu. gotovo ništa nisam odgovorila točno. nisam znala pokazati što je lijevo ,a što desno, za ovcu se nisam mogla sjetit kako se zove pa sam pitala mamu da prišapne,a kad je došlo na red crtanje, nacrtala sam se bez nogu.pedagog se zabrinuo.
prvi put kad sam odgovarala abecedu u prvom razredu,nisam prošla. valjda sam dobila minus ili nešto tako. preskočila sam slovo đ ili dž. i dan danas taj dio kažem brzo da se ne skuži da ne znam.
prva ocijena koju sam ikad dobila iz testa bila je jedinica iz matematike. kad sam došla doma poderala sam test na sitne komadiće,al me bilo strah ostavit ih u košu za smeće pa sam ih brižljivo zakopala u dvorištu.
imam problema s tablicom množenja.nikad ju nisam naučila kako treba,a posebno mrzim množit s brojevima 7 ,8 i 9. do njih nikad nisam stigla kad sam bila manja. valjda je istina što kažu da sve se vraća sve se plaća.
imam problema i s izgovaranjem dugačkih riječi pa mi marija uvijek pomaže. ona ih izgovori fluentno i pogleda me onim pogledom kojim u nevjerici gledate dijete od 5 godina koje ne zna slovkati. ili je zapravo normalno da djeca od godina ne znaju slovkati. it mejks mi vonder.
ne znam se snalaziti u prostoru.zamislite si beskrajnu neprizemljenu prazninu i sad u nju nabacajte slike svih ulica,zgrada i mjesta šta ste ikad vidjeli. tako izgleda kognitivna mapa prostora u mojoj glavi. jednom sam se uspjela izgubiti u hotelu pa su me prijatelji u panici tražili.ne pazim.ne zanima
me.
koi sam ja idiot.
Post je objavljen 21.03.2009. u 16:50 sati.