"Ljudi ne prestaju slijediti snove jer stare, već stare jer prestaju slijediti snove."
Evidentno je da vlada nema znanja uhvatiti se u koštac sa krizom.
Kako je ponašanje vlade uvjetovano populističkom politikom pred lokalne izbore, jasno je da ništa od bilo kakvih razumnih poteza ne možemo očekivati u skorije vrijeme (od njih teško i poslije izbora).
Umjesto da na krizu odgovore ulaganjem u proizvodnju i stimuliranjem izvoza te destimuliranjem uvoza, oni planiraju povećati trošarine i poreze.
I još jednom pokrasti novce iz mirovinskog fonda.
I što dulje odgoditi primjenu bilo kakvih konstruktivnih mjera, barem do lokalnih izbora.
Cijelo vrijeme cirkusirajući ponašajući se kao da je sve unaboljem redu i situacija pod kontrolom. Karta pristupa EU očito je bila pogrešna, i pristup se neće dogoditi tako skoro, a rezervnog plana nema. Nije ga ni bilo, ni pristup EU nije bio dio plana, već kombinacija želja i inercije.
Problem sa Slovenijom je vladajućima idealan, jer su u stanju na tu temu senzibilizirati mase, a sva ostala otvorena pitanja i problemi u suočavanju sa zahtjevima EU i pristupanju istoj se prešućuju, kao i svi problemi nevezani za EU. I što dulje potraje, to bolje.
Kada se pogleda što sve Slovenija čini kako bi uvukla i pridobila što više aktera iz međunarodne zajednice na svoju stranu, izgleda da sve ide u krivom smjeru. Još kada se tu uplete čovjek koji je sklon donositi odluke u suprotnosti sa međunarodnim pravom, ma što mi govorili i mislili o tome, onda bi lako moglo završiti tako da na kraju Slovenija dobije ono što joj nikada i nikako nije, ne može i ne smije pripadati, a to je dio našeg teritorija.
Što bi značilo još više udaljavanje naše zemlje od puta pristupanja u EU, a to sa druge strane odgovara stranci na vlasti, jer ni u jednoj razumnoj i civiliziranoj zemlji takvi ljudi ne bi mogli biti na takvim položajima, a dobar dio njih ni na slobodi.
Ako u nečemu treba dati podršku vlasti, onda je to u ustrajanju da se taj problem što prije i jednom za svagda riješi na međunarodnom sudu, i ne smiju se prihvatiti nikakvi posrednici, jer od njih do EUMIK-a je jedan vrlo kratak korak. Vrijeme je da se sluganstvu obećanoj EU gdje se stalno prave ustupci, a nikada ništa ne dobija zauzvrat osim novih poniženja, jednom stane na kraj.
Ali ne smije to biti alibi da se ništa ne radi na svim drugim poljima.
I u ovako teškim vremenima premijer je našao za shodno našaliti se, citirajući staru narodnu da je lako s onom stvari po gloginjama mlatiti.
Kako je i sam pisao erotsku poeziju, očito mu takve pošalice leže.
S druge strane Predsjednik je citirao W. Churchilla i njegovo poznato obraćanje Parlamentu 13.05.1940., prilikom prihvaćanja premijerskog mandata u najtežim trenucima britanske povijesti. Poznatu frazu o tome da ne može obećati ništa doli krv, muku, suze i znoj je pak Churchil pokupio od Theodorea Roosevelta i njegova govora iz 1897.
S tim da je Chrurchill bio veliki premijer u najtežim vremenima u ljudskoj povijesti, koji se nije bojao iznesti pred svoj narod sve poteškoće koje leže pred njim, i komu je upravo zato taj narod vjerovao, i slijedio ga do konačne pobjede.
Koga da mi slijedimo u ovim vremenima, kada jedini apsolutni vladar svega, sujetan, tašt, okružen gomilom nesposobnih poltrona ne želi čuti ničiji glas razuma, nego se ponaša kao da se ništa nije dogodilo i vodi zemlju u propast?
Postoje mnogi dobri i sposobni ljudi, i mnoštvo pametnih prijedloga, ali ih ne želi ni saslušati, jer oni traže rasterećenje privrede i štednju države. Kako se štednja države ne može provesti bez rasterćenja, a štednja države znači prestanak krađa i prestanak kupovanja glasova i prestanak megalomanskih projekata i hvatanje u koštac sa stvarnim problemima, jasno je da sa ovom vlasti ništa od toga.
Ostaje se samo zapitati "Quam diu etiam furor iste tuus nos eludet?".
Ako se na državnoj razini u ovoj situaciji i ovom trenutku ne može puno učiniti (a najgore rejšenje bi bili prijevremeni izbori koji bi zemlju odveli u kaos u najgorem trenutku), onda se može na lokalnoj.
Teza da su svi naši lokalni političari isti, izrečena i ponovljena po tko zna koji put, potpuno je apsurdna, iako na žalost ponekad padne na plodno tlo, bez obzira na nikakav moralni kredibilitet osobe koja je to iznesla, i bez obzira na evidentnu nastojenost "medija" u kojem je izneseno.
Protiviti se takvoj tezi i pobijati ju nema smisla, jer ako netko to ne želi vidjeti, i onako ne vrijedi, samo se gubi vrijeme u besplodnim rasprama, što je i cilj takvih teza. Potrebno je samo vidjeti tko ih iznosi, i gdje, pa da sve bude jasno.
Tezu su plasirali naši vrli vlastodršci kako bi što više ljudi udaljili od izbora, i sa svojim standardnim uhodanim biračkim tijelom osigurali još 4 godine jahanja po nama.
Pa su se aktivirali na internet sceni kako bi ju zgadili, kad su već i situaciju u gradu zagadili. Kad već ne mogu odgovoriti na stvarne probleme grada, mogu svaku temu pokušati skrenuti u mutne vode, gdje se jedino oni dobro snalaze. I naravno, biti što vulgarniji i primitivniji pri tome, što im isto tako dobro ide.
Pa su usput pokrenuli i besplatne novine za hvalospjeve svojim uspjesima, i svoje trabante u drugim strankama da im pjevaju ode i stavljaju znak jednakosti između njih i opozicije.
Na svima nama je da postupimo prema savjesti i odupremo se takvom ponašanju, ili da ga podupremo, ovisno kako vidimo sadašnju situaciju i budućnost našeg grada.
Dovoljno se zapitati ide li naš grad u dobrom smjeru i ima li budućnost vođen ovim ljudima na ovakav način?
Lijep nam je grad, to nije sporno, iako ima još fasada koje treba urediti, ima i još ulica koje su prekopane ili nisu asfaltirane, a čijim uređenjem bi bio još ljepši, ali i ovako je vizualno grad puno dobio u posljednjih nekoliko godina.
Zgrada knjižnice se dovršava, školska dvorana isto tako, kino malo sporijim ritmom, ali ide i ono. Jučer je na TV-u bio prilog o "Hrvatskoj kući"u kojoj je usput spomenut i Ogulin .
Osnovno pitanje, kao i u slučaju države, preneseno na lokalnu razinu, nije treba li nam nova zgrada knjižnice ili kina, već treba li nam u ovom trenutku, ili bi nam sada bila potrebnija radna mjesta.
Što je otprilike identično pitanju treba li nam ovakva vlast kakvu sad imamo, ili nam treba odgovorna i razumna vlast časnih i poštenih ljudi?
Nova radna mjesta su ključ preživljavanja našeg grada i jedina šansa za budućnost, ovakvi projekti su okov oko nogu koji nas sve skupa povlači u mulj i kalež, u kojem oni koji su nas gurnuli jedino znaju funkcionirati.
Nije to više ni pitanje zašto i kako to da Zona ne radi nakon silnih novaca koje je progutala (jer naći će oni izgovor sigurno za sve), već je pitanje kako to promijeniti na bolje.
Sa ovim ljudima očito nikako, jer i dok je ekonomska situacija bila puno bolja i zone se oko nas popunjavale, oni su iz naše maltene tjerali investitore svojom nesposobnošću (da se ne upuštam u dublje spekulacije razloga takvog funkcioniranja).
Informirati se o Zoni može svatko dobronamjeran kao i zlonamjeran.
22 000 000 kn je 22 000 000 kn bili vi dobronamjerni ili zlonamjerni. Sve ostale činjenice o zoni se isto tako lako pronađu i pobroje
A za našu zonu su te činjenice poražavajuće.
Zgrada kina će koštati 10 000 000 kn.
Radi se na kinu i subotom i nedjeljom.
Kopa se u dubinu kao da se traži nafta. U neka prošla vremena prije no što su drugovi pretvoreni u gospodu upalili svjetlo, bila je pošalica kada se kopalo po gradu da je to zato što se traži diploma jednog tada visokopozicioniranog dužnosnika. Nije valjda da i sada traže nečije diplome?
Pitanje je jednostavno, a vjerujem i odgovor:
Jesu li ovo vremena za tako potrošiti toliki novac?
Na današnji dan 1475. rođen Michelangelo Buonarroti, 1619. rođen Cyrano de Bergerac, 1928. rođen Gabriel Garcia Marquez, 1947. rođen David Gilmour.
Post je objavljen 06.03.2009. u 07:07 sati.