Sreo sam neki dan
zuti cvijet.
Vjetar se poigravao s njim
nedopustajuci mu dopodnevnu lijenost.
Nosio ga po dvoristu mom
lelujao je dolje gore
pokidao zimsko sivilo
svojim zlatnim sjajem.
O kako je izazvao sunceve zrake
kako je potjerao jaglac van,
probudila se trava zelenilom svojim
ruza prkosila pupom prvim,
Pokrenuo je proljece
u gradu mom.
Post je objavljen 05.03.2009. u 20:59 sati.