Odlučila sam kupiti nove zavjese za kuhinjski prozor. Odem u Namu jer je tam dost velki izbor. Motam se, pregledavam, razmišljam, pa se opet motam, pipkam, razvlačim i tak to jedno pola sata. Iza leđa čujem razgovor prodavačice i kupkinje (ženskog kupca). Kupkinja muku mući. Konačno naručuje kaj hoće i veli prodavačici kak se sva preznojila. U sebi suosjećam s njom jer dosad nikad nisam birala i kupovala zavjese. Dođe mi da joj velim: "Znam kako Vam je!"
Razmišljala sam o tim zavjesama duže vrijeme.
One ne smiju biti bijele, s volančićima, šarene, čipkaste...
One se ne peglaju...
Puno toga kaj ne smiju biti. To mi je u startu smanjilo izbor na eventualno 10 posto asortimana. Uvjet da se ne peglaju mi je smanjio izbor na 1 posto asortimana. Sad je još samo bilo potrebno izabrati boju. Kuhinja mi je uglavnom kućna pušiona. Shvatite to kak oćete, al je prava istina da u kuhinji najviše pušimo, pa zavjese brzo požute od silnog nikotina. Logičan izbor pao je na žute.
Dođe prodavačica i velim joj da hoću te žute kaj imaju malo zgužvani izgled. Pita me koje dimenzije. 100 širina, 125 dužina, odgovorim, a ona odmah da nemrem uzet te žute neg takve ili bijele ili krem. Ne dolazi u obzir. Oću žute! Ona si malo u glavi misli, nekaj računa i preračunava i veli da može ak se uzme širina materijala za dužinu zavjesa. Može. Uzimam. Piši. Dok plaćam govorim prodavačici kak bu to bilo lijepo na mom prozoru koji je na jugu, pa kad sunce obasja kuhinju kroz žute zavjese...
Bit će gotove za tjedan dana. Treba to dočekat. Veselim se ko malo dijete. Odmah sam počela razmišljat s čime bum ih povezala. Pala mi na pamet žica za vezanje loze. Bez zajebancije. Mora bit nekaj neobično i nikad viđeno. Slučajno sam u šetnji gradom našla nekaj slično – žicu na kojoj su nanizane kuglice. Između ću zalijepiti s pištoljem za lijepilo umjetne cvjeteke narcisa i proljeće može doći. Ja sam spremna...
Post je objavljen 05.03.2009. u 14:00 sati.