Marketing
neprikladno mjesto
Postoji neodgovarajuće vrijeme, za sve postoji pravi čas, preuranjeno i prekasno loše plodove nose, tako za sve postoji i pravo mjesto. Adrijanu je to sijevnulo čim se sastao s Marijanom, ali prekasno. Mjesto je definitivno bilo pogrešno.
Našli su se u restoranu u kojem su i ranije često bili, čak za istim stolom za kojim su se posljednji put onako krvnički posvađali, za kojim su sjedili mrzeći se, i kako su sjeli tako se svega toga oboje prisjetili, nahrupilo je, kao da će se nastaviti svađati umjesto da se pomire.
Kada ju je nazvao nakon što se mjesec dana nisu ni vidjeli ni čuli posljednje o čemu je razmišljao bilo je gdje bi se našli. Bojao se već toga hoće li s njim uopće razgovarati, da će samo zalupiti slušalicu kad prepoznat tko je, strepio od toga kako će razgovor dalje teći, pa kad je pristala da se vide predložio je prvo mjesto koje mu je palo na pamet. Ona je bez razmišljanja pristala i na mjesto i vrijeme koje je predložio.
Ona je izgledala ispijeno, umorno, a da bi bilo gore, gotovo odmah nakon što su sjeli ispraznio se stol iza nje i odmah su oko njega sjele neke četiri ofanzivno uređene opake fufe koje su prštile jebozovnošću. Imao je dobar pogled na njih, vidio ih je po dvije iznad svakog Marijaninog ramena, nije mogao skloniti pogled i izbaciti ih iz vizure.
Odjednom mu se sve što je do trena ranije žarko želio reći učinilo pogrešno. Ona pomisao koja ga je satirala kroz duge noćne sate, da je Marijana jedina žena za njega, jedina prava, da nakon nje nikada više neće naći takvu, da će zauvijek ostati sam i nesretan nakon što ju je izgubio, odjednom je izgledala sasvim neosnovano, kao zabluda izbezumljenog očajnika. Zar da se zauvijek veže za Marijanu i tako se unaprijed odrekne svih mogućnosti da kasnije, uskoro, sretne neku drugu, neku poput jedne od ovih četiri, raskošnu i drsku, uz koju bi život bio samo neprekidna proslava?
Što god je kanio reći odjednom je unaprijed zvučalo neuvjerljivo i nije se mogao odlučiti da započne, a Marijana je samo šutjela i tišina između njih je postajala sve teža. Jedino u što je bio siguran bilo je da je mjesto sastanka pogrešno odabrano (kao da nije znao kakva rulja ovdje zalazi,) ali nije znao je li to katastrofa ili je imao sreće da se dogodi upravo tako.
Post je objavljen 04.03.2009. u 20:48 sati.