Danas mi jedan učenik pokazuje ''Nacional'' i komentira
''papinu borbu protiv Međugorja'' -
Reakcija bi se dala sažeti u :
- Pih! Toliko ukazanja. 40. 000. Zaista, nemoguće!

Pitaš me šta ja mislin?
- Mislin da je Gospa tvoja Majka.
- Mislin da se ni jedno ukazanje niti ne može potvrdit ako još traje.
- Mislin da se u Međugorju događa puno dobra
- Mislin da nitko nije dužan virovati u to ukazanje, ali nije grijeh ako viruje. Naprotiv, može mu pomoć da se približi Gospi, a preko nje Isusu.
Ako tamo dođe i samo ispovidit se, skrušeno - odlično! Već je bliži Isusu.
- Mislin da Gospa svoja ukazanja oko kojih se diže graja - nekako i potvrdi čudesima... pa mene ne bi iznenadilo da se dogodi i u Međugorju. U stvari, čudesa se događaju... ali ljudi nemaju oči za 'mala čudesa', njima tribaju velika...
(da nastane tama u podne, da grmi iz vedra neba... i šta sve ne...
pa i onda je pitanje ko bi birova ko ne bi...)
- Mislin da je broj ukazanja zaista pre-velik. Ali zašto ne bi moga bit? Ako Gospa kao Majka odlučuje na takav način približiti svoju djecu Isusu - zašto ne bi moglo biti?
- Mislin da je uvik je bilo i bit će onih što iskoriste svete stvari za svoje materijalne probitke. Od svetih mista učine misto trgovine. (pa to je bilo i u Isusovo vrime, pa im je ljut isprevrta stolove!) ...A ti, jednostavno, ne kupuj tamo!!!
- Mislin da ... e ovo zadnje šta mislin ipak neću reć.
Virova ti ili nevirova u Međugorska ukazanja -
bolje ti je svakako da uzmeš Gospu za ruku,
krunicu u ruke,
jer nema bolje pomoći na putu do Njenog Sina - Isusa.
Post je objavljen 04.03.2009. u 18:35 sati.