"We live in succession, in division, in parts, in particles. Meantime within man is the soul of the whole; the wise silence; the universal beauty, to which every part and particle is equally related; the eternal ONE." R.W.Emerson
Izvorni život ne trpi stroga pravila, ne trpi krute obrasce. Iznad svega ne trpi hijerarhiju.
A naše društvo se temelji na hijerarhiji. Gdje god pogledate - hijerarhija; hoćete u svjetovnom, hoćete u duhovnom. Uvjek postoje oni iznad (kvazi - elita) i oni ispod (baza, masa). Govore nam da je hijerarhija potrebna, da je komplicirana struktura nužna kako bi društvo moglo funkcionirati. Pa vidimo kako ljepo to funkcionira. Gotovo svaki dan se imamo prilike uvjeriti kako je netko od "onih gore" korumpiran i obična lopuža. Padaju jedan po jedan i ne vidim nikakvog razloga zašto bismo uopće vjerovali bilo kome od njih koji još uvijek (a valjda je samo pitanje vremena) nisu uhvaćeni s prstima u pekmezu (eh, da je samo pekmez u pitanju).
Hijerarhija je samo jedan od bezbrojnih obrazaca koji su nam nametnuti i koji gotovo da se ne propituju.
Od trenutka kada počnemo biti svjesni sebe (vjerojatno i prije) nama se polako nameću obrasci, pravila ponašanja, nameću nam se očekivanja koja bismo trebali ispunjavati. Nameću nam se autoriteti. Postoje mnoge strane koje žele po djelić nas, a nama na kraju gotovo da ne ostaje ništa.
Izvorni život, taj život koji se budi u nama, ne trpi ništa od onoga što mu se želi nametnuti iz vana. Ne podnosi obrasce i zato se buni protiv njih. Najprije ih propituje, a zatim ih odbija.
Izvorni život je jedna nova vrsta energije koja se budi u nama. On je vrelo kreativnosti, vitalnosti, gipkosti, fleksibilnosti. Izvorni život je revolucija iznutra.
Kada osjetimo taj poriv, poziv iznutra, nama više nema druge nego da slušamo sebe (ne ono malo ja, ne ego; nego jedan novi Ja koji se tek budi u nama) i da propitujemo baš sve što nam se servira kao samo po sebi razumljivo.
Ništa od onoga što nam društvo nameće ne treba uzeti zdravo za gotovo. Društvo kao cjelina ne zna ništa o izvornom životu. Ono se bavi tričarijama. "Majka" crkva također. Papa zna o bogu jednako kao što ja znam o bogu. Ni on ga nije vidio kao što nisam ni ja. Pustimo sada ideje "vjerovanja". Izvorni život je život iskustva i životnosti, ne prastarih priča koje se prenose s generacije na generaciju. On je iskustvo, ne puko brbljanje i vezivanje uz tabore (kršćanski ili bilo koji drugi).
"Great is the soul, and plain. It is no flatterer, it is no follower; it never apeals from itself." Emerson
Ja znam da ovo nije za svakoga. Masa će nastaviti po svome.
Ali svatko onaj tko u sebi osjeti to buđenje (koje ja zovem "izvorni život", a može se zvati kako vam drago), trebao bi obratiti pažnju na taj glas u sebi. U njemu je istina o našem životu. Ne ni u kojoj knjizi (bez obzira koliko svetom ju smatrali), ni u jednom učitelju (živom ili mrtvom), ni u jednoj ideologiji (sve ideologije su mrtve u sebi), ni u religiji.
Svi odgovori su u nama. Sve "zapovjedi" su u nama.
"I shun father and mother and wife and brother, when my genius calls me." Emerson
Nikada nije kasno za krenuti na to putovanje, ali što prije to bolje. Sretan vam put.
Post je objavljen 04.03.2009. u 18:04 sati.