Eto nakon dugo vremena, odlučila ja opet pisat blog.
Zašto? Pa , razloga nema previše, samo zato da imam gdje pisat kad imam inspiracije ko sada.
Iako je ovo više ubijanje dosade nego inspiracija al ajd..računa se.dakle, prvo slijede neki stari postovi napisani nedavno..pa evo prvoga..
Dakle, skoro će 2 sata, ponedjeljak popodne, sjedim u hladnoj, dosadnoj i pustoj prostoriji za dežurne učenike sa slušalicama u ušima, pojačanom glazbom da čujem i nju, i razgovore skupine ženskih koje imaju slobodan sat, mislim da su cvječari u pitanju.
Ludnica. Treba mi komad papira i olovka da mogu nešta radit. Crtat, pisat, nije bitno. Samo da smanjim dosadu. Moram čekat još par minuta da naiđe netko kog znam da me zabavi jer trenutno krepavam, psihički. Sad bi se neki pitali, čemu uopće pristajanje na dežurstvo kad je atmosfera ovako ustajala i dosadna? Recimo to ovako, imam previše komada, a sjedit na nastavi na kojoj ne slušam ništa kako god okrenem, samo povećava rizik da se poveća i moj broj nepoželjnih ocjena. Sadim vinograd, na dobrom sam putu. Ne znam koliko točno negativnih ocjena imam (ok lažem al nepotrebna informacija) al znam da stanje postaje poprilično loše. Pa se eto odlučim taj jedan dan presjedit onako, beskorisno, bez cilja i razloga, bolje nego slušat iste dosadne likove na nastavi dok seru onak bezveze a ja blejim u prazno. Nema baš previše smisla sve to, znam. Jedna stvar je sigurrna, zaradit ću neku prehladu ovdje jer stalno otvaraju jebena vrata pa mi piri hladno po leđima !
3 sata i 5 minuta. 3 je sat. Drugih 40 minuta je prošlo začuđujuće brzo što sam primjetila jer za razliku od prvog sata, drugi sat sam pogledala možda samo 3,4 puta kolko ima do zvona. Odlučila sam se napravit nešta korisno umjesto da samo sjedim i prodajem maglu pa sam eto, napisala Aci zadaću iz latinskog. To mi nikad nije veliki problem jer ju izmišljam iz glave :) Bar sam si skratila vrijeme. Trenutno imamo tj. oni imaju biologiju pa sam otišla do razreda da me se ljudi ne zažele previše jer sam ih do hola čula kak plaču svi zamnom (strašno, skulirajte se). Ona luđakinja nije naravno ni skužila da ja tamo „pužen“ po razredu dok se sakrivam od nje, što nema smisla jer me nebi skužila da sam se na stol popela. Eh da, sad eto opet sjedim na onoj istoj neudobnoj klupi slušajući Darknesse, pojela sam slanac, pa sad čekam veliki odmor da odem zapalit da si popravim dan :) ludilo
5 sati i 50 minuta. Poludit ću. Ova klupa je postala tolko neudobna pa mi se cijeli školski sat svodi na to da se vrpoljim po njoj u nadi da ću se „udobno smjestit“. Bez uspjeha do sad. Malo mi fali da sjednem na pod. Po školi se stalno motaju neka djeca, valjda su imali roditeljski ili nešto slično, pa sad stalno ulaze i izlaze ko bez pameti, otvaraju vrata širom dok se ja smrzavam, zaljepljena uz radijator. I to u zimskoj jakni. Neotesana đubrad. Koda su se u čamcu rodili. I jebeni radijator me žulja pun k. sav je špičast i neudoban. Idući put nosim jastuk definitivno.
Zadnjih pola sata kojih moram presjedit ovdje. Vrijeme prolazi pre sporo. Dolazim u iskušenje da odem odavde jer nitko ne bi ni skužio, aj ajd, žrtvujem dragocjene trenutke života svog, pa ostajem do kraja. Sad sam se lijepo nasmijala Daliji i Dajani, malo su me razvedrile moglo bi se reć. No, nedugo zatim, atmosfera je naglo splasnula. Slušam Panteru i kontam šta ću kad dođem doma. Dobro pa sam danas saznala da je sutra lektira koju naravno nemam ni posuđenu a kamoli napisanu jer se nitko od 19 ljudi iz razreda to nije udostojio spomenit za nas koji nismo na „ti“ sa takvim stvarima tipa testovi, lektire, zadaća..Inače to saznam preko neta ili telefona u krajnjem slučaju ali sad..ništa ! hvala kolege moje, al eto sad kad sam javno priznala da sam nesposobna pamtit sve te informacije koje dobijemo tijekom sata, lijepo bi bilo da me ubuduće netko obavijesti :) kao zaključak nameće se jedino riješenje : markiranje. Nije da mi teško pada, al ne smijem se naviknit moglo bi bit kobnih posljedica. Dakle, sutra 1. sat, 0 bodova. Sutra slijedi ispravak iz matiše, nikak na zelenu granu s trigonometrijom pa je i iz tog pala kulja. Ajde ajde, zvoni više ! !
Post je objavljen 04.03.2009. u 13:53 sati.