Svako jutro, u dnevnim i tjednim tiskovinama, čak i uz brzo i površno čitanje uočim po nekoliko krupnih semantičkih i shodno tomu pravopisnih pogrješaka.
Ali to je ništa za naše useljene (u ZG) čobane-novinare u odnosu na pogrješke u odnosu filmskog i realnog vremena filmkog hita katastrofe originalnog naziva 'Day After Tomorrow' Rolanda Emmericha.
Pravilo kod kvalitetnih filmova je da vrijeme u filmu mora što 'plastičnije' oponašati stvarno vrijeme u redoslijedu i logičkoj povezanosti radnje.
Stoga uopće nije jasno u prvom dijelu filma 'Dan nakon sutra' o kojem je vremenskom slijedu riječ, obzirom da film uglavnom prati tri povezane i barem donekle simultane radnje na raznim krajeviam svijeta, odnosno SAD.
To su Washington, New York, baza u Velikoj Britaniji i prostori izmedju, poput bolnice i sl.
Tu dolazi do nevolje. U filmu se 'ispaljuju' sati ('24 sata', '48 sati' i sl.) na jednoj strani - Washingtonu - dok se primjerice u New Yorku vrijeme odvija nekim čudnim tijekom.
Tako dok trojica klinaca koji sudjeluju u natjecanju znanja u New Yorku tek treći dan (po filmu) nalaze prostor za spavanje kod njihovog kolege iz srebnje škole u New Yorku. Gdje su spavali prva dva dana (po filmu)?
Emmerich, majstor spekatakularnih scena i infatilnih scenarija, u potpunosti se gubi u odnosu na prijetnju uragana koji donosi novo ledeno doba i to u roku od 6-7 tjedana.
Zgužvao se u uokvirima zdravog razuma, računajući da publiku ionako čine adoloscentni, internetom degenerirani, kreteni, koji baljezgaju par frazica tipa 'lol' i sl., te da je slijed sekvencija dogadjaja ionako previše za njihove mentalne kapacitete, kao i za njihove roditelje.
Stoga nam nije jasno kako je u dan-dva premjestio južni dio SAD u Meksiko, dok istovremeno u satima otac zatočenog dječaka u knjižnici u New Yorku (za koju nikada nije rekao koja je knjižnica, valjda u New Yorku ima samo jedna, hm!) prevaljuje puit od Washingtona (ili gdje već) do New Yorka, i to putem Oceana koji se zamrznuo, unatoč činjenici da je par kadrova ranije ogromni val 'potopio' New York.
Sad nermam vremena za 'dubinskui' analizu scena i sekvencija, ali film s tako važnom temom, i izvrsno snimljenih scena devastacije Los Angelesa i New Yorka, ne smije se raditi s mozgom domaće životinje..
Uskoro više.
Post je objavljen 04.03.2009. u 12:06 sati.