Marketing
Malo o ničemu, razmišljanjima, snovima, Parizu i Rimu
Je da, kao ići ću spavat ranije danas. Moram na fax sutra. Baš. Ne spava mi se ni najmanje. Točno znam, ako sad ugasim sve tehnikalije i legnem u krevet, vrtit ću se bar dva sata i razmišljat o glupostima. I onda ću jedva zaspat, sanjat nešto naporno, kao sinoć recimo i ujutro ću se osjećat kao da sam orala i kopala cijelu noć. Postoje metode da ne razmišljam o glupostima, npr. pjevanje, al ne da mi se pjevat, ako ne mogu iz sveg glasa (kao npr. dok se vozim u autu), a ne mogu iz sveg glasa jer nisam sama u kući.
Koje su to gluposti pitate se sad sigurno. E pa sad ću ja vama reć.
Razmišljam o faxu. Šta i kako ću sve napravit. A već sam sto puta to sve sredila u glavi i imam plan, al ja opet po istome. Onda razmišljam kako nisam napravila sve šta sam trebala napravit. Mislim na kućanske poslove. Ne tjera mene nitko na ništa, ali jednostavno zadam si nešto u glavi, onda to ne napravim, pa se ljutim sama na sebe. Al dobro, to moram riješit sama sa sobom. Onda razmišljam di sve sutra moram bit i šta moram napravit. Pa razmišljam o nekim razgovorima koje sam vodila sa raznim osobama, pa jesam li dobro rekla, što sam rekla. Možda sam trebala ovo, možda ono. Možda nisam trebala ovo, možda nisam trebala ono. Jesam li rekla neku glupost. Pa ako jesam, zašto? Di mi je pamet bila? Bla bla... Ma uglavnom, hrpa gluposti mi se počne motat po glavi, jer mi se uopće ne spava. I onda se samo mučim, a zapravo bi mi bilo pametnije da otrčim krug po kvartu, da se umorim i onda zaspim snom pravednika. Što naravno nikad ne napravim, prvo strah me sama ić po kvartu, iako je kvart siguran,al nikad ne znaš možda ima perverznjaka/pasa lutalica/ne znam čega sve ne. E sad mi možete reć, imaš pasa, vuci njega sa sobom. E pa nikad s njim ne hodam po kvartu. Prvo, sve živo na četiri noge počne lajat, drugo ima puštenih pasa i pasa lutalica koji krenu na mog pesonju, a on iako je velik, je zapravo samo beba od osamdeset i nešto kila. Tako da šetnja s njim po kvartu ne dolazi u obzir jer uvijek bi završila nekim incidentom. A da mu se nešto i dogodi, di da nađem veterinara ovak kasno. Isto mi možete reć imaš frendicu, onu s kojom si neki dan do 4 ujutro igrala pictunary. E pa sad, mogla bi nju zvat, al bi mi ona rekla, daj ne fantaziraj, nego dođi na čaj. A ne pije mi se čaj, a i bile smo na kavi/čaju danas popodne. I uglavnom, imam ja još izgovora, evo baš sam se bila okupala i kosa mi je još mokra. E da je ljeto, možda, al eto nije...
Al dobro, zato sad energiju ispucavam tu na blogu. Pa možda pogledam Sex i grad. To me uvijek nasmije. Pa možda dočekam i Zvjezdane staze.
Uglavnom, u zadnjih par dana sam bila prilično aktivna sa postovima. Svaka mi čast, evo čestitam sama sebi. Baš sam imala inspiracije ovih dana. To je valjda od previše slobodnog vremena. Al sad će se to sve promjenit. Kreće fax. Idem sutra na prvo predavanje. Dobro da nije u 8 odmah, nego tek u 10, jer ko bi se ustao. Zapravo, jedva čekam da krene ta neka rutina. Ono kad ne moraš razmišljat, nego jednostavno si toliko zaposlen da se navečer samo srušiš u krevet. I zaspiš odmah, nema gluposti koje se motaju po glavi.
U zadnje vrijeme sanjam čudne snove. I čudne ljude u njima. Ljude s kojima sam u minimalnom ili nikakvom kontaktu. Evo npr. sinoć sam sanjala tatinu neku strinu koju vidim dva i pol puta godišnje. Onda scenariji su bolesni. Sve puno zavrzlama i problema. Sinoć su tako u kombinaciji bili ta strina, frendica i njezin buraz, druga frendica, moji starci, nekakav tramvaj koji sam ja vozila po Slavonskoj aveniji (WTF??), tatin auto, moj auto, treća frendica, začepljen nos i hitna potreba za kapima za nos. Ma bolesno jednom riječju. A to je bilo samo sinoć i ne sjećam se baš scenarija više, već sam zaboravila, al znam da je bilo komplicirano i da su ti ljudi bili u snu. A drugo kaj mi se događa je da sanjam sve u intenzivnim bojama. Sinoć baš i ne toliko, ali relativno nedavno sam sanjala da sam bila u prašumi u Brazilu (ne pitajte što sam tamo radila) i bila je toliko zelena. Zeleniju zelenu boju u životu nisam vidjela. Onda prije par dana je bio neki san, ne sjećam ga se više, i bila je crvena boja u pitanju. Crveniju crvenu u životu nisam vidjela. Što to sve znaći, nemam pojma. I da, danas ujutro kada sam se probudila, baš sam se osjećala umorno. Iscrpilo me. Jedva sam se iz kreveta ustala.
Počeo je Sex i grad. Ona epizoda kad je Carrie u Parizu. I kad shvaća da onaj Rus nije za nju. Joj Pariz. Prekrasan mi je taj grad. I voljela bih ga opet posjetiti, bila sam samo dva i pol dana tamo za prošlu Novu godinu, što je puno premalo. Definitivno želim ponovo otići u muzej Orsay koji je baš muzej po mojoj mjeri. Nije niti prevelik niti premali, baš ono taman. To je muzej koji je prije bio željeznički kolodvor, pa su ga nakon zatvaranja pretvorili u muzej. Da ne pričam da je sama građevina fenomenalna, sa puno svjetla i prekrasnim satom koji je u prošlosti pokazivao točno vrijeme za polazak vlakovima. Uglavnom najviše umjetnina tamo je iz razdoblja 18. I 19. stoljeća. Od likovnih pravaca, realizam i impresionizam su mi najviše ostali u sjećanju, oni dominiraju. Dakle taj muzej ću sigurno ponovo posjetiti, dok mi se Louvre baš zamjerio. Stvarno je prevelik i da si najveći ljubitelj umjetnosti na svijetu mislim da bi čovjek poludio nakon određenog vremena, jer je stvarno ogroman. Evo npr. frendica i ja smo se izgubile tamo i nismo našle Mona Lisu. Svima smo rekle da smo vidjele. Baš nam je bilo bed. Ko budale smo tražile dva sata i onda smo izašle van i otišle na sladoled. Iako sam ljubiteljica malih mjestašaca i sela, ipak volim te velike stare gradove poput Rima, Pariza, Münchena jer imaju svoju povijest, baš odišu tom nekom mirnoćom i dostojanstvom. Uvijek imam osjećaj kao da mi govore: „Tu se stvarala povijest, divi nam se.“ I zaista im se divim. I iako mi je Pariz prekrasan, Rim je moj grad
. Voljela bih ga ovo ljeto posjetiti. Možda ako se zamislim kako šetam Španjolskim trgom ili pokraj fontane di Trevi mi se želja i ostvari. Možda, možda možda...
A sad idem probat zaspat. Wish me luck :-)
Post je objavljen 04.03.2009. u 00:20 sati.