Nedavno sam napisala neku glupost i zapravo je to jedan od rijetkih trenutaka kad sam odlučila prespavati i ostaviti napisano u ladici gdje mu je i mjesto. Obično kad sam u takvom stanju puknem i sve završi na blogu, no ovaj put nisam. Ali gle čuda, nakon nekoliko dana bih napisala gotovo isto, objavila gotovo isto. No neću, sačekat ću još neko vrijeme dok ne budem sigurna da sam bila u pravu.
Nedavno sam bila, ajmo reći, na nekom «razgovoru» za posao. Čovjek bi odmah pomislio da ne zadovoljavam uvjete kao što i nisam zadovoljavala, no gore od toga je kad znate tko je dobio posao prije nego što je natječaj završio. Naravno bilo je sve reda radi, unaprijed se znalo za koga se mjesto čuva …
Ja naivna, kakva očito jesam, mislila sam da ipak nije tako, da se traži osoba s određenim sposobnostima, (koje opet ja nemam) ali ne. Kako je ovo mala sredina, nažalost, i sve se zna tako sam prijevremena saznala kome se mjesto čuva… Ovo je samo početak onog što me možda čeka u budućnosti i s čim ću se morati nositi, no takva je lijepa naša. Možda što prije shvatim neke stvari, možda će biti lakše. Tek sam na početku…
Post je objavljen 03.03.2009. u 23:40 sati.