Marketing
RAGUZINA
Danas smo saznali za još jednu prometnu studiju u kojoj se ponovo razmatraju "scenariji" prolaska cesta prema i oko Dubrovnika. Kako vrijeme prolazi postaje sve jasnije da novoizgrađeni most Dubrovnik i/ili Dr. Franja Tuđmana, kako ko voli, predstavlja ozbiljnu infrastrukturnu pogrešku koja ograničavajuće utječe na budući razvoj cestovne infrastrukture oko Dubrovnika. No o tom potom.
U ovoj novoj studiji, navodno Građevinskog fakulteta iz Zagreba, posebno su interesantna prenesena razmišljanja koja se odnose na koridor buduće autoceste od Dubrovnika prema zapadu. Poznato je da se već odabire izvođač za dionicu buduće autoceste od Osojnika do Dola (Rudina) time da nije baš najjasnije kud će se od čvora Doli, preko Pelješca i mosta na Komarnu ili preko Rudina i koridorom iza Neuma na Neretvu?? Ni najnovija studija nije dala odgovor, već ponudila oba alternativna scenarija. Ko što bi rekli političari, neka struka reče svoje, tako su sad stručnjaci rekli neka političari reču svoje.
Još prije nekoliko godina struka je rekla svoje, optimalnim je smatrala da se autocesta nakon ulaska u Hercegovinu iza Neuma više ne vraća na teritorij Hrvatske već da južnim rubom Popovog polja produži prema Trebinju i Crnoj Gori. Na tako postavljenu cestu Dubrovnik bi se spajo negdje oko Ivanice. Tako je bila rekla struka, a onda je došla politika u liku i djelu dr. Iva Sanadera i odlučila da struka nema pojma i odlučila cestu vratit doma, u Primorje.
Razumijem da smo ksenofobični, ali ne mogu razumjet da smo glupi. Nakon što je valjda svakome jasno da je ruta Dalmatine potpuno pogrešno povučena iz jednostavnog razloga da ne prođe općinama s većinskim srpskim stanovništvom, pa se sad, ako nije zatvorena zbog bure, do Zagreba vozimo 100 km dulje nego što bi se vozili Plitvicinom kroz Liku, tako sad isti ksenofobni mudraci postavljaju Raguzinu preko Dubrovačkog Primorja koje će koridor ceste jednostavno poklopit.
Amo postavit jednostavno pitanje, što Primorje i Primorci dobivaju prolaskom autoceste? Odgovor je jednostavan, ništa osim naknade za oduzetu zemlju. Odnosno, usporedimo što sve općenito gubi Primorje prolaskom ceste u odnosu na jednokratnu novčanu korist pojedinaca. U ovim razmišljanjima je važno napomenuti da Primorci neće imat posebne prometne koristi od autoceste budući će u Primorju imat tek jedan čvor, onaj na Rudinama. Što znači da će svi oni koji žive u istočnom dijelu Primorja do Dubrovnika na stari način, a oni zapadno od čvora Doli kalkulirat će zavisno o cijeni vožnje autocestom. Koridor ceste, širok 80 do 120 metara presjeći će već pusto Primorje na donekle živi priobalni dio i napušteno zaleđe. Komunikacija između te dvije fjelice bit će gotovo potpuno onemogućena.
Posebnu opasnost predstavlja mogućnost skretanja punog profila autoceste preko Stona i Pelješca do famoznog mosta Pelješac. Ukoliko bi se to dogodilo, istočni dio Pelješca bi bio potpuno upropašten. Osim neimanja ikakvog osjećaja za očuvanje okoliša, životnog područja, za životnu ugroženost stanovništva na području koje će poklopit cesta, planeri ovakvih koridora pokazuju svekoliku političku glupost kao što su je već pokazali izolacijom Knina. Umjesto da autocestom prigrlimo Neum i područja oko Neuma i duž Popovog Polja, mi se ponašamo ko sebična djeca zatvarajući se u svoje dvorište ostavljajući rođake i prijatelje s one strane plota. Osim fizičkog upropaštavanja prostora nepotrebno navlačimo budući Jadransko-Jonski tranzitni promet u priobalje.
Kao što se cesta od Dugopolja do Ravče smjestila u svoj «prirodni» koridor tako je trebala i nastavit preko Neretve, Ravnog, Trebinja prema Nikšiću. Time bi se postigli maksimalni učinci ceste na ukupnost življenja na ovim prostorima s posebnim naglaskom na povezivanje naroda i država, a ne nužno razdvajanje i otuđivanje. Ko što je nekad, uz animozitet prema ne hrvatskom stanovništvu, koridor Dalmatine presudio na krivom mjestu izgrađeni most, tako će i Raguzini presudit opet jedan, ovaj put još luđi, most. Čudi me samo da politika nije s Pelješca autocestu povukla preko Marčuleta, Jakljana, Šipana, Lopuda i Kalamote na Babin Kuk?
Još prije nego što su stručnjaci počeli šarat pute po Primorju, govorili su dubrovački Hercegovci kako bi bilo dobro izgradit cestu od Grada preko gornjih sela prema Ravnome kako bi bili bliže zavičaju, odnosno kako bi zavičaj bio njima bliži. Zadnji koga sam čuo spominjat projekt ceste kroz gornja sela bio je Andro Vlahušić. Često se sjetim te priče o cesti koja bi kretala s mosta, bio je već tad izgrađen, pa ispod Osojnika, preko Ljubča i Gromače ravno iza Slanoga preko Rudina do Imotice sa spojem na većim dijelom izgrađenu cestu od Čepikuća do Ravnoga. Kako vrijeme prolazi, sve više sam uvjeren da bi upravo ta, obična prigradska cesta donijela preporod gornjim selima Dubrovačkog Primorja, i onim u Gradu Dubrovniku i onim u Općini Dubrovačko Primorje. I ne samo njima, već i stanovnicima gravitirajućih područja susjedne države. Zašto? pa zato što bi tako postavljena cesta služila upravo ljudima koji žive na području kojim cesta prolazi. Za razliku od autoceste koja uglavnom služi nekim drugim, višim interesima.
Post je objavljen 03.03.2009. u 22:07 sati.