Marketing
Da l' da se vratim na web, ili i ovo staro sunovratim u nepovrat?
Zapravo, naslov ovog posta i nije retoričko pitanje, to je hamletovsko pitanje ovog trenutka. Zašto?
Pa, ako tko zaluta na ovaj blog, a ima imalo soli u glavi, morao bi pročitati koji od romana Miljenka Jergovića, usput zaviriti duboko, duboko u svoju podsvijest (ako već na svjesnom nivou nikad ne razgovara s pametnim čovjekom - čitaj: sam sa sobom) i priznati sam sebi što i navedeni pisac na razne načine, kroz razmišljanja svojih likova (a valjalo bi razmisliti i zašto vrlo često olovno teške zaključke, ili samo životne dvojbe stavlja u misli jako malog djeteta) sebi priznade:
danas, tj. ovih posljednjih dana, mjeseci, možda i godina, skoro bih se drznuo reći daleko više nego prijašnjih vremena (namjerno neću reći ni godina, ni desetljeća, ni stoljeća, jer ta je tema aktualna, kao da živi u nekom svom paralelnom svijetu, otkad Adam zagrize jabuku, ili, ako ćemo po onoj drugoj teoriji, otkako homo shvati da je sapiens, !), aktualne su sve one moje misli vodilje, ili da kažem moji ugrizi, krikovi, podbadanja, kako god nazvali te na ovom blogu sa strana nasumice pobacane "mudre" izreke. Ili da kažem da su to moji haiku koncentrat-osvrti ili koncentrat-eseji o vječitim moralnim dvojbama malih ljudi, kojima je svaki udah uvijek malo kraći od stvarno potrebne količine kisika, pa uglavnom djeluju u tim svojim nastojanjima kao astmatični prijatelj glavnog lika u seriji "Malcolm u sredini" i time kvare prosjek onima izabranima.
P.S. nekad davno u školi dobro sam znao definicije stilskih figura, sad nešto nisam siguran da će neke od naprijed korištenih biti pravilno shvaćene, odnosno prepoznate, ali iskreno, i nije me briga, jer to će biti samo od onih zbog kojih i jest sve gore spomenuto i sad aktualno.
A sad ono zbog čega sam danas zavirio ovamo! Iskreno rečeno, nisam bio odustao od bloga, ali sam se zapravo sam od sebe skrivao - ili je to bila samo lijenost!
Priznajem, ima tu raznih razloga, ali nijedno pravo opravdanje ili uistinu dostojan razlog!
Samo, ni to nije toliko važno! Mene je na ovaj korak navelo otkriće (bljeskalica u milionitom djeliću sekunde!) da sam posljednji tekst zapravo napisao na 77. rođendan mog oca, a da je, eto, i 79. već prošao meni te dvije godine izgledaju gotovo kao dva dana, lažem, kao da sam se probudio nakon 2 sata sna i svjestan sam da sam sve to odsanjao!
Uz takvu konstataciju, a sjećajući se nekih kontakata u vrijeme pisanja ono malo objavljenih postova koji su mi uistinu značili mnogo, vraćam se samo da pozdravim sve one koji su me tada podržali (ne samo komentarima na ovom blogu, i zato kličem: živjela mi dugo - bolje: dugo i sretno - mama 44).
Nema obećanja za budućnost, nema obveze, nema nikakvih posebnih nadanja.
Ako "provali iz mene", bit će puno toga napisano!
Ako ne, ne zamjerite mi, molim vas, na dosadašnjoj lažnoj nadi (prvo mi je palo na pamet da kažem provokaciji) svi oni dobri, a čuvajte se, dobro se čuvajte mog ćutanja svi zli (stanu u taj pojam, vjerujte mi, mnogi ljudi zbog kojih otvorih ovaj blog ja, ali i mnogi vi koji blogirate, iščupajte to iz svoje podsvijesti i priznajte i sebi, i meni!).
Do pisanja, možda do slušanja i viđenja, usavršavam neke tehnike i tako to.....
Post je objavljen 03.03.2009. u 20:41 sati.