Marketing
(In memoriam ...) LUCIJA
Danas se u vječnost priselila jedna časna sestra Luca Kunac,
naša iz Potravlja.
Poznavala sam je vrlo površno. Samo, zapravo iz viđenja.
Zato o Luci - Luciji ne mogu ništa reć.
Bila sam danas na sprovodu.
Časna sestra je na ispraćaju govorila o Lucijinoj velikodušnosti, o predanju Isusu živeći svoje zvanje u mnogim mjestima u kojima ju je Poslušnost pozvala...
Luciju su spustili u veliki grob.
Na nadgrobnoj ploči je nacrtana lampa - uljanica.
Podsjeća na mudre djevice.
Razmišljam kako nas Lucija promatra dok oni spuštaju njezino tijelo.
Gdje je Lucijina duša? Gdje je Lucija sada?
Časna sestra je na ispraćaju spomenula da su joj zadnje riječi bile:
''Bože, molim te, uzmi me k sebi!''
Nek je to naša molitva za Luciju:
- Bože, molimo Te, uzmi je k sebi!
Nakon toga išli smo u kapelu, u gradu.
Tamo je bila sv. misa i - evanđelje o mudrim i ludim djevicama.
Svećenik fra Pavao Vučković, rodom iz Maljkova,
osvrnuo se u propovijedi na naše ulje...
dobrih dijela.
Mudre su bile spremne za Zaručnika jer su predano živjele za Isusa.
Lude su se kasno sjetile... bile su praznih ruku... nemaju što Isusu dati...
Mudre ih savjetuju da idu, da rade ...
ali što sad mogu napraviti. Već je kasno. Zaručnik je tu i zove...
I dok se nadamo da je LUCIJA, kako joj i samo ime govori (Svjetlo!)
došla pred Zaručnika s upaljenim Svjetlom
ostaje nam preispitati se -
što je s mojom lampom...
s lampom molitve i dobrih djela?
Gori li?
Svijetli li moje svijetlo pred ljudima - tako da gledajući njih slave
mog Oca koji je na nebesima?
Post je objavljen 03.03.2009. u 19:45 sati.