Marketing
Večer pa jutro, dan peti: Povratak.
Na večeru smo otišli u restoran u sklopu pivovare koja je među prvima u Japanu počela raditi pivo, slavnu marku Kirin. Tako nije teško pogoditi što se točilo za vrijeme večere...
(Thantzaw i Oscar)
(Sonephet daje suvenir iz Laosa g. Nakajimi)
Toči se tamno pivo...
(Solange, Constantin i Kimura)
Kako je bila posljednja večer, nerado smo se rastajali... pa smo na poticaj g. Nakajime završili u karaoke baru odmah do hotela. Karaoke bar sastoji se od 5-6 privatnih prostorija (zvučno izoliranih, naravno) s naslonjačima, stolom za piće i grickalice, i ekranom za karaoke, tako da se različita društva mogu istovremeno zabavljati bez da jedni drugima smetaju... Neki su bili entuzijastičniji u nastupima od drugih.
Osim internacionalnih hitova, pjevali su se i japanski...
(Nakajima i Kimura zbilja znaju pjevati)
...kineski...
(ali Ng bi mogao pjevanjem zarađivati za život!)
...i ruski hitovi.
(što se za "rusku mafiju" ne bi moglo reći)
Razišli smo se po sobama negdje poslije ponoći, dogovorivši ponovni sastanak ujutro u predvorju kad je dobar dio grupe hvatao bus do aerodroma. Nas nekoliko kojima je dostajala umjereno duga vožnja shinkansenom da se vratimo svojim privremenim domovima mogli smo još malo počinuti u hotelu prije povratka, a onda smo se oprostili na kolodvoru ili u vlaku. U Sakai sam se vratila taman u doba ručka, s dovoljno vremena da se raspakiram, presnimim fotografije i odmorim prije sutrašnjeg povratka na posao.
Post je objavljen 26.03.2009. u 16:21 sati.