Jeste li i vi primijetili da je u posljednje vrijeme sve više postova kojima su tema drugi blogeri! Kako i o čemu pišu, što su rekli i što nisu. Postova iza kojih onda često slijedi ping-pong svađalačkih komentara i koji u konačnici rezultiraju nastajanjem nekakvih blogerskih klanova.
A ja? Odlučila sam napraviti korak-dva unatrag i sve promatrati zakukuljena u stav da trebam ostati po strani onoga što, po mom mišljenju, ne pripada u blogosferu. Ne mislim se opredjeljivati ni za, ni protiv nekoga! Nisam zbog toga postala bloger. Nosila me potreba da se razonodim i opustim, da upoznam nove ljude i od njih nešto naučim. Čitam blogere koji su mi zanimljivi i izazovni. A one, koji pišu dosadno, bez stava, mlako, preopširno... ili kako god mi se ne sviđa, e pa, njih ne moram čitati. Doista to ne moram! Ali ne moram ih ni vrijeđati, prozivati, kritizirati ili ismijavati!
Svi ovdje imaju jednako pravo na komadić svog blogerskog prostora. A tog prostora ima dovoljno za sve. Ne moramo nikoga pregaziti, niti poraziti kako bismo opstali.
Ne želim ni s kim ulaziti u sukobe i razmirice. Gubiti vrijeme i energiju na osporavanje nečijih stavova, dokazivanje da su nečija uvjerenja pogrešna, a moja ispravna. Kad bih to i činila, potrudila bih se učiniti to sa stilom, pristojno i dostojanstveno.
Vjerujem da je korisno razmjenjivati mišljenja. Ali samo uz uvjet da su obje strane voljne slušati i da se međusobno uvažavaju i toleriraju. Ako, međutim, ta razmjena mišljenja preraste u istjerivanje istine ili potrebu da se bude u pravu, tada imamo svađu. A svađe su uglavnom neproduktivan oblik komunikacije tijekom kojeg obje strane ostanu frustrirane i poražene.
Možda nije uvijek najvažnije biti u pravu, možda je katkada važnije zadržati svoj mir. Zato se pitam ne bi li blogerima koji se ne razumiju bilo najjednostavnije i najbezbolnije da se jednostavno ne posjećuju. Tako bi i sebe i druge poštedjeli jalove korespondencije i gorkog okusa u ustima.
Čitajmo jedni druge s radošću i međusobnim poštovanjem ili se nemojmo čitati. Ne dopustimo da nas uteg netolerancije i kritizerstva odvede na drugu stranu ulice, tamo gdje vlada sjena, a ne sunce.
Ovim postom željela sam samo iznijeti svoj stav, a ne kritizirati ili prozivati. Jer, kako rekoh, nemam se pravo postavljati iznad drugih. Sve blogere, one puno mlađe, kao i one puno starije, smatram jednako vrijednim poštovanja i uvažavanja. Bez obzira na to dijelimo li iste stavove ili ne!
Dopustite mi još da svoj post potkrijepim vrlo lijepo sročenom UNESCO-vom definicijom tolerancije koja doslovce glasi ovako:
"Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja
i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je takođe politički i zakonit zahtjev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mjenjanju kulture rata u kulturu mira.
Tolerancija nije koncesija, dobrodušnost ili popustljivost. Tolerancija je, iznad svega aktivan stav podstaknut priznanjem univerzalnih ljudskih prava i fundamentalna sloboda drugih. Nikako se ne može koristiti kao opravdanje za kršenje fundamentalnih vrijednosti. Tolerancija treba da je primjenjiva od pojedinaca, grupa i Država.
Tolerancija ja odgovornost koja nosi ljudska prava, pluralizam (uključujući kulturni pluralizam), demokraciju i vladavinu zakona. Ona uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i potvrđuje standarde postavljene u instrumentima internacionalnih ljudskih prava.
Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači toleriranje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo da žive u miru i da budu kakvi jesu. Takođe znači da se nečija viđenja ne nametnu drugima."
A sada vas pozivam na kulturni dijalog na temu zdrave komunikacije između blogera!
Post je objavljen 03.03.2009. u 13:03 sati.