Marketing
Dan drugi: Kyoto. Dio drugi, Zlatni paviljon.
Druga postaja, samo par minuta vožnje od Ryoan-ji, bio je zacijelo najslavniji kyotski hram, Kinkaku-ji, hram Zlatnog paviljona. Sagrađen kao vila u koju se šogun Yoshimitsu Ashikaga povukao u mirovinu, nakon njegove smrti pretvoren je u budistički hram. Ljetnikovac je obložen zlatnim listićima koji su za drvenu konstrukciju zalijepljeni japanskim lakom. Navodno je količina upotrebljenog laka vrjednija od tankog sloja zlata koji stoji na njemu. Naravno, sadašnji paviljon je moderna replika iz 1955. Original je uspješno preživio nekoliko šogunata, Meiji restauraciju i Drugi svjetski rat, da bi ga 1950 spalio mladi redovnik (kako možete pročitati u romanu Yukia Mishime).
Kinkaku-ji je tek djelić hramskog kompleksa Rokuon-ji hrama.
Bijele pruge na žutom zidu znak su carskog/državnog patronata nad hramom.
Carski grb cvjetova paulovnije na zidu oko hrama pokazuje tko je glavni patron ovog hrama.
Oko Zlatnog paviljona pruža se park s lijepim jezercem...
...u kojem se uz zelenilo zrcali i slavni paviljon.
Fotografija Nakajime.
Efekt zrcaljenja je namjeran, pa se i samo jezerce naziva zrcalnim jezerom...
Na vrhu paviljona stoji zlatni feniks, po običaju više nalik na pjetlića nego na sjajnu žar-pticu kakvom obično zamišljam feniksa.
Najljepši dio paviljona je sjenica smještena nad samim jezerom, gdje je šogun sigurno provodio ugodna popodneva.
Turistička staza od paviljona vodi uzbrdo, do još jednog jezerca s kamenom pagodicom na središnjem (umjetnom, naravno) otočiću.
Nedaleko je vidikovac s pogledom na paviljon.
Kako smo imali ograničeno vrijeme, nisam mogla pratiti sve odvojke sa staze, ma koliko primamljivi bili.
Prema izlazu stoji poznata kućica za čajnu ceremoniju.
Krov građen od slojeva kore japanskog čempresa (hinoki), prvi takav kojeg sam vidjela u Japanu.
Zavjetne pločice na kojima možeš ucrtati lice po želji. :)
Gong ispred budističkog svetišta Fudo Myo-oa - izgleda da treba privlačiti pozornost i budističkim božanstvima/svecima/emanacijama/čemu već.
Oltarić šintoističkom rižobogu Inariju, redoviti element šintoizma u sklopu budističkog hrama.
Iskoristila sam čekanje na ostale da u suvenirnici kupim poštanske marke od 70 jena za razglednice za inozemstvo, koje se samo u (odabranim) suvenirnicama i mogu nabaviti. Fascinatno, zar ne? ;)
Viđeno na putu. Iako zbunjujuće reklame nisu rijetkost u Japanu, zbunjujuća ofucana reklama na latinici zaslužuje da ju se snimi.
Post je objavljen 13.03.2009. u 16:49 sati.