Marketing
1. Savski Polumaraton
- Rezultati 21,1km
- Raport by J.D.
Eeeeeee 
, počelo, je počelo 
.....Gotovaaaaa zimska bazaaaaa 
, kako sam jedva čekala da ista poičinje tako sam u zadnje vrijeme jedva čekala da završi 
.
Kud ljepši završetak priprema, nego polumaraton na savskom nam nasipu, kojeg vrtimo cijelu godinu. 
Za manje od tjedan dana 
, trčim "prvi pravi" maraton u Ferrari 
, prošlogodišnji u Plitvicama je bio neplaniran i bez pravih priprema za neki "rezultat" 
.
Nekako mi se čini da bi ga za oko 5 sati mogla istrčati uvijek 
, pogotvo sada kada redovito trčim 
....
Da se vratim na nasip. Jedina offroad trkačka trka u Hrvata - za sada, dogodila se 1.03.09., trčalo se od Bočarskog doma do Jankomirskog mosta, preko i sa druge strane nazad preko pješačko mosta u startno ciljni prostor....Prekokrasno, lijepo vrijeme, muzika na startu, punoooooo trkača, baš lijep događaj za ponovni susret sa "trkačkim cirkusom" nakon dugog zimskog sna 
....
Par dan prije odlučila sam voditi Silviu Š., tj. držati joj tempo za rezultaat cca 1:50:00. Naravno više je meni trebala ona, kao kočnica (priprema za maraton), a ona se pokazala kao pravi talent za duge pruge ...Pridružila nam se i Juanna D. iz Kanade. I tako smo se zajedno borile protiv 10km (do J.mosta) pravog "orkanskog" vjetra. Kao žrtvu za zavjetrinu smo odabrale Čuljata mlađeg (zna se zašto) i pokušavale u kolonici držati tempo koji je bio cca 10-15sek sporiji od planiranog-nego!? 
....Naravno to je potrajalo nekih 2km 
onda su se dečki počeli "odljepljivat", a dame smo se same 
borile protiv neumornog i neusmiljenog vjetra, koji nije i nije jenjavao, sve do Jankomirskog mosta. Pa smo tako odlučile držati ugodan tempo od cca 5:25 po km i odlučile spustit na planiranih 5:15 poslije mosta di smo računale na vjetar u leđa 
....Tako je i bilo 
....
Oznaka nigdje - naravno 
....tu i tam svaka 3 - 4km 
se našla neka, koja je odoljela čarima "Zagrebačke bure" 
....13km oznaka ali o 14. i slijedečima ni duha ni sluha .....nakon određenih minuta i proračuna ostavila sam Silviu i Joannu da se bore do kraja u istom tempu .... a na podsjednik Ive R. -Da kad mislim "povuč"!!?? , sam odjurila prema cilju.....nakon par sto metara shvatila da smo već na 17. km i ispalo je da sam do kraja trčala na 4:40....tj. zadnji km vjerojatno punooooooo brže, jer mi se na mostu "zaljepio" jedan naš "stariji član, koji me pratio do cca 150m do kraja 
, klali smo se na mrtvo 
no ipak je presudilo njegovo koljeno i moja odmornost od joggiranja do 17km 
.....
Moj rez: 1:50:21... zadovoljna sam, jer sam bila više nego disciplinirana i nisam se ni malo ubila, treba mi snage za Ferraru , koju bi htjela odtrčati za cca4h , a to je za sad misterij koji ću opisivat za nekih 10 dana ....
Trka je bila super organizirana , ozračje fenomenalno, meni pogotovo, jer su u organizaciji bila meni poznata lica, sami mladi, zabavni likovi....
Ništa nemogu zamjerit, jer se uvijek dobro snalazim :
Gužvu na prijavama nisam osjetila, dapače, Antoniji O. sam uturila novce nek mi pokupi broj, a prijavila sam se on-line.
Ni zadnja okrijepa koja je bila cca 4km predaleko nije toliko smetala. Kada se na trkama dijele bočice, ja istu nosim sa sobom, dok ju ne ispraznim. Kad nema redovitih oznaka, pomaže mi footpod, ovaj put otkazala baterija, ali me to ni malo nije smetalo, jer je ovo bio ipak samo dugi trening....
Ni ljevak ili balon u cilju mi nije toliko falio jer cilj kod Bočarskog doma bi mogla, da se potrudim prebrojat u koracima .....
Na trkama u organizaciji Sljemena me uvijek najviše oduševljava spiker u ciljnom prostoru .
Sve u svemu JAKOOOOOO lijep događaj....
CU U next year!!!!
Još malo pa Ferrara... uffff
Post je objavljen 03.03.2009. u 09:15 sati.