Marketing
Samopouzdanje :)
Često razmišljam o tome,pa čak i volim puno pročitati o samopouzdanju...
Neznam kako bi najbolje rekla svoje mišljenje o sebi,neznam od kuda da počnem "raditi" na sebi...
Jednostavno,mislim da je za sve to zaslužno moje nisko samopouzdanje!
Psiholozi tvrde kako je korijen lošeg ili nikakvog samopouzdanja loše djetinjstvo,nedovoljna briga roditelja za svoje dijete. Nisam bila pretjerano dobro zbrinuta od strane svoje obitelji i nisam se kao dijete osječala najbolje,niti sam imala nekakvo ružičasto djetinjstvo!
Potječe li od tuda moj manjak samopouzdanja? Osjećam li tek sad kako mi fali tatina pohvala ili lijepa riječ?
Jesu li tek sad neke stvari došle na vidjelo? 
Kao dijete,imala sam more zanimacija... Svašta me privlačilo,o svemu sam voljela puno znat,bila sam i odlična učenica,društvena,obožavala sam životinje i bebice i NIKADA mi nije bilo dosadno. Možda je moja hiperaktiva u to vrijeme bila ljek za samopouzdanje!
No,sada se neki drugi film odvija...
Sada je došlo vrijeme kad sam dosta kritična prema sebi i svojim postupcima,kada pokleknem pred malim izazovom i kada prije nego što počnem nešto raditi,slutim loš kraj... A mislim da nisam pesimistična,nego da nemam dovoljno hrabrosti za ostvarenje nekih od svojim snova. I znam se ulovit kako mislim na neuspjeh,kako sama sebe sputavam negdje gdje za to nema potrebe... I svaki put me to iznova rastuži. 
Baš danas čitam članak u kojem jedan psiholog objašnjava kako poboljšati samopouzdanje. Spominje priznavanje nekih stvari samom sebi,kako se suočiti sa priznanjem da nam fali samopouzdanje i potražiti pomoć. Kaže da bi najbolje bilo naći osobu koja će nam uvijek govoriti koje stvari dobro radimo i podupirati nas. Istina,uvijek je dobrodošao kompliment,pohvala,lijepa riječ... Ali,ja mislim da nebi htjela nikoga od svojih bližnjih opterečivat s tim,neznam... Kao da se bojim da ću bit odbijena-opet manjak SAMOPOUZDANJA! 
Sve je to nekako s jedne strane,a onda ostanem kao pegla i pitam se:
Da sam ja stvarno nekvalitetna osoba kakvom se smatram,da li bi imala dragog koji me voli neopisivo?
Da li bi se samnom družila meni predraga Punč kuglona?
Bi li me voljeli susjedi,kao što me vole sad?
I na kraju krajeva kao da sama sebe uvjerim da nisam ni ja za baciti! 
Imam stvari koje su mi potrebne za život,a to su ljubav,prijateljstvo i potpora osoba do kojih mi je stalo! 
Na kraju cjele balade,shvatim da sam ubiti mala fighterica,koja ma koliko se sve činilo teško,uvijek ide naprijed.
I ne posustajem pretjerano lako,za ono što mislim da zaslužujem borim se!
Tako sam si postavila i neke ciljeve i moram ih ostvarit! Jaka sam ja,mogu ja to!
Post je objavljen 02.03.2009. u 20:09 sati.