...misleci da je sve to bi samo zastrasujuci san, krenem da se naglo ustanem iz neudobnog kreveta, ali me ostra bol u stomaku zaustavila. Dok sam otvarala oci svatih da sam jos uvijek na istom mjestu, ali ne u istoj sobi. Osjetim necije prisustvo, zapravo osjecala sam ga cijelo vrijeme dok sam bila tu. Posteljina je natopljena krvlju, ocito mojom, zasto? Mislim da imam rupu u stomaku, i zelim istraziti sve oko sebe ali ne mogu se pomaknuti. Pf. Cujem korake u daljini te brzinom svjetlosti sklapam oci, uvijek sam to radila dok sam bila bolesna, da bih izbjegla svaki kontak, i razgovor s ukucanima. To je Ona, ovaj put nosi raskosnu crnu haljinu, elegantnog izgleda, a ugljena kosa svezana u visoku pundju otpusta par pramenova koji savrseno ukrasavaju njeno lice i upale kosti lica. Otvaram oci i tiho je pitam cemu krv? Odgovor je jednostavan, izrezbarila me u sekundi, dok je ta casa absintha djelovala na moj um, cineci tadasju prostoriju najgorom na svijetu, i utjerivajuci u moj um stanje duboke depresije, i pesimizma. Nije misila da cu prezivjeti, niko prije mene nije, i samim tim dobivam njenu naklonost i vecu paznju nego ranije. Sebi i drugima nisam nesto posebno, ali za nju ocito jesam. Niz godina nakon oporavka me ucila sve o njenom kraljevstvu, kako vladati s tim, i da 10 godina prije moje smrti moram naci nekog ko je ravan meni, obuciti ga, i dopustiti da mracno kraljevstvo ostane tamo gdje i je. Odvojeno od drugih, a tako pristupacno. Otisla je jucer, a ja raspisujem konkurs za iducu vladaricu.
Post je objavljen 02.03.2009. u 12:31 sati.