Predivan dan bješe.
Napokon.
Vođeni idejom da se i mi popnemo na taj Tour de Eiffel, spremismo se (jel se tako kaže?) na noge lagane i krenusmo.
Zbilja izgleda fantastično, pogotovo noću, što jest jest:
Mislili smo da će biti neka gužvica oko tornja, jer je vrijeme lijepo a pogled bez prepreka, ali ovome se nismo nadali:
Da, sve ovo je red, i na dva druga kraka isto toliko.
Pa smo 'napravili krug'.
Naime, msr. E. je dobio počasno mjesto ispod tornja, baš kako i doliči.
Pozdravili smo se s njim i spustili se na obalu Seine.
Ovi brodovi se iznajmljuju, pa ljudi tu žive. I imaju skoro pa vrtove na krmi:
Po mom ukusu je malo vlažno i vjerojatno ima previše komaraca, ali činjenica da mogu "otkopčati" svoju kućicu i premjestiti se negdje drugdje ne zvuči loše.
Uostalom, ni restoran im nije daleko 
a ovo je tip restorana u kojem su kravata i odijelo obavezni.
Detalj:
Dok smo tako čavrljali kako smo večer prije ispred najelitnijeg pariškog hotela snimili paparazze kako očekuju da će oni nekog snimiti (čekali su kao napeta puška, ali nismo saznali koga):
došli smo, ni ne primjetivši do mosta Bir-Hakeim.
Bir-Hakeim je, u stvari, prva brigada koja je oslobodila Pariz u WW II.
Most je stvarno prekrasan (ma, koji nije):
i također je poslužio kao pozadina u raznim filmovima:
Poseban je po tome što je podijeljen u trake za auta, za bicikle, za pješake, a na gornjoj konstrukciji su tračnice za metro.
Nedaleko od njega nalazi se i dašak NY:
Naime, Francuzi koji žive u Americi su darovali Francuskoj ovaj umanjeni Kip, nakon što je Francuska darovala (zajedno sa Nizozemskom?) kip orižinal Americi.
Ah, zahvalnosti zapadnoga svijeta i kulturnih li ljudi 
Uživala sam gledati kako ljudi provode ovaj dan:
(lijevo na slici, a okruglo u zraku je balon, panoramska vožnja iznad Pariza):
neki su se sunčali, neki su šetali, haklali, a neki su igrali i nogomet:
neki su boćali:
(na trenutak pomisliš da nisi u Parizu, ta atmosfera na boćalištima je uvijek tako lijepo... domaća i svugdje ista).
A neki su odmarali. Ili su razmišljali "kamo danas?". Ili im je, eto tako, iz nećemo navoditi razloge,
bilo vruće:
Na putu smo naišli i na dašak Berlina (komad zida):
pa na neku ulicu "Paul et Jean" ('pol e žan'), što smo mi, jelte, zdravo seljački, prekrstili u Puležan 
Ali definitivno, događaj dana i ono što nam je držalo osmijeh (drži i sad) je ova slika:
Pitate se zašto? Ono, tipičan francuski izlog, šareni artikal, lijep sam k'o slika i tako dalje. Šta je neobično? Prodaja kućnih potrepština? A-a. Previše šarenila? Ma ne, uopće nije šareno. Slika na kojoj teta kuha, a ispod slika nekih paprika? Ma jok.
Nego ono što piše ispod tih paprika. A piše lijepo "Domaći proizvod" (i naznaka da se vidi da je ili 3 kn ili 7 kn). E sad, tko je tu Hrvat, uređivač izloga, vlasnik ili osoba c) - vjerojatno nije nitko. Who cares? 
Pusa svima - ovim se postom i odjavljujem na nekih 5-6 dana jer sutra ujutro putujem za Nizozemsku, i jedva čekam pisati "šta ima" tamo.

Post je objavljen 01.03.2009. u 23:59 sati.