Sjedim ja prije neki dan s frendicom na kavi i onako usput pitam kako joj je kći. Frendica je nešto starija od mene, a kći Kristina će uskoro navršiti 14 godina. I slučajno mi spomene da je kod curice doma njena najbolja prijateljica Melanie pa priupitam kakav utjecaj ona u ovim pubertetskim godinama ima na nju. Naime, Melanie je istih godina ili čak pola godine mlađa, a uvijek izgleda fifičasto i par godina starije. Na veliki ponos svoje majke, ali o tome ćemo kasnije. Kako mi je Kristina prije kojih pola godine nekako dala do znanja da ta Melanie “hm, znaš već što” s muškarcima, zanimalo me kako to utječe na Kristinu. Frendica je negirala da se na kći da tako utjecati, ali da su nedavno imali veliki problem. I sad se tu priča zahuktava. Kako i jednu i drugu djevojčicu znam praktički od pelena, uvijek me sve te vijesti o Melanie i njenoj obitelji ostavljaju razjapljenih usta od čuđenja i šoka.
Što se dogodilo? Frendica je nedavno Kristinu zatekla u kupaonici svu jadnu i potištenu. I pita ju brižno, što se dogodilo. Malena je briznula u plač, baš je grcala u suzama i mučno plakala bez prestanka. Moja prijateljica u panici, što se dogodilo? “Tajna” i to velika i ne smije reći. Moja lukava prijateljica se sad tek uplašila što to može biti i obećala da će se prema toj “tajni” odnositi kao prema tajni, ali da između kćeri i majke tajni ne bi smjelo biti. “Melanie je izgleda trudna!” izletjelo je konačno. Ne smije reći mami jer joj nikad ne bi dozvolila da pobaci, jer je pri Jehovinim svjedocima, a i dijete bi odgajala kao svoje odnosno ne kao da mu je baka već kao da mu je majka. Tati isto ne smije reći jer bi ju jako istukao. I tu izlazi dosta toga na vidjelo. Tata mamu i djecu tuče kad popije. Mama izdržava cijelu familiju radeći kao kozmetičarka. Tata je “maser” odnosno, neka vrsta muške prostitutke. Ima u zgradi svoj „salon“ za pravu masažu. Zidovi su crveni, a zna se da se kod njega ide i po druge usluge. Sve to zna ta majka, očito i njena kći, ali i moja frendica. Sad bismo se mogli pitati: Zašto moja prijateljica ne prijavi kad zna da ovaj čovjek mlati cijelu obitelj? Zato što ne smije iz obzira prema majci male Melanie. Zašto majka ne uzme djecu i ne ostavi ga? “On bi me ubio, vjeruj mi!” rekla je. Obje su u to apsolutno uvjerene. Što sad učiniti? Ta majka neki svoj izlaz nalazi u vjeri, istovremeno iz Melanie čineći Lolitu koja ljeti i zimi hoda golog trbuha u dekoltiranoj majici. Ponosno govori kako su bili u njenom selu na nekom vjenčanju (negdje u Istočnoj Europi) i kako je Melanie izgledala kao da joj je 16, a ne (tadašnjih) 12. Ne usudi se ostaviti svog muža iako nije financijski ovisna o njemu. Ovisna je psihički. Vjerojatno ga i voli na neki način. Ali i sumnjiči kći da ju otac napastvuje ili čak spava s njom!!!!! A malena doista ima povjerenja u tu moju prijateljicu koju pomalo doživljava kao drugu majku i kune se (a frendica joj vjeruje) da se to doista nije dogodilo. Nedavno su ta zlostavljanja kulminirala kad je otac u svom bezumnom pijanom nasilju dohvatio Melanie dok je branila majku. Izmlatio ju jako, jako te počeo daviti. Majka je konačno, po prvi put pozvala policiju.
Ne znam kako je u Hrvatskoj, svi pišete različite stvari, a i roditelji mi kažu da je slično bilo u našem susjedstvu. Policija navodno, kod nas dođe, napravi zapisnik i to je otprilike to.
Ovdje je tijek događaja bio sljedeći: Policija je došla na uviđaj, ali i odmah po službenoj dužnosti obavijestila Jugendamt. To bih prevela kao socijalna služba za mlade (može li netko reći koji je ekvivalent kod nas?). Taj Jugendamt onda promatra obitelj. Dolazi im više puta u posjetu. Ako primjete nepravilnosti, dolazi vrlo brzo do oduzimanja djeteta. S tim da djevojčica može doći k mojoj prijateljici kao udomiteljici (koja je već jednom bila u sličnoj situaciji i udomila čak dvoje male djece, ali to je druga priča). Sad još ne znamo da li će do toga doći. Ono što je mojoj frendici najbitnije je da djevojčicu spasi od nezdravog života od kojeg je njezina vlastita majka ne zna ili nije u stanju spasiti. Razgovarala je s njom otvoreno i o njenoj budućnosti kao tako jako mladoj majci, objasnila joj (i s njom vježbala) kako se navlači kondom, ispričala joj sve o spolno prenosivim bolestima koje može izbjeći upotrebom kondoma. Kupile su zajedno test na trudnoću koji je bio negativan, ali još je prerano da mogu biti sigurne. No, kad smo već kod toga, potencijalni tata tog djeteta je neki dečko njenih godina. Što je dobra strana svega jer je Melanie svojim izgledom i ponašanjem prava meta za pedofile. Prijateljica joj je rekla da ima dobre šanse završiti kao i njena majka, možda i bez naobrazbe, ali s nekim nasilnikom.
I što još učiniti? Za majku je već učinila najviše što je mogla, otvoreno joj je rekla da mora otići od tog muškarca, da nije u redu kako joj se kći oblači. Da li je to dovoljno za izlaz iz začaranog kruga? Izgleda da nije, ali ovaj poziv policiji, nakon godina zlostavljanja, bio je prvi korak. Za djevojčicu još ima spasa, samo s njom treba otvoreno razgovarati i dalje je hrabriti te podržavati. Jednako kao i objasniti da to što tata mami radi doista nije u redu. I to što za novac obrađuje klijentice.
Ali koliko ima obitelji koje imaju takvog anđela čuvara poput ove moje prijateljice? Ne vjerujem da ih je puno. Kako da do takvih žena (ili zlostavljanih muškaraca, kojih je ipak manji broj) i do te djece dopre glas razuma, podrške i uvjeri ih da to ne zaslužuju? Kako ih uvjeriti da potraže pomoć? I koju vrstu pomoći? Što mi tu možemo učiniti?
Mala napomena: