Well it’ s got to be a chocolate Jesus
Make me feel good inside
Got to be a chocolate Jesus
Keep me satisfied
Tom Waits
Htjela sam bit faca.
Strašan lik s plakata kaubojskih filmova, Prljavi Harry, Modesty Blaise, Šejn, bilo kakva druga vrsta otpadnika.
Imala bih onaj veliki šešir s obodom i cigaru koja visi s ruba usana i govori “jebešsve”. Bocu whiskeya. Široku cestu pred sobom, samo svoju (i metak za uzurpatore). Vlastitu pravdu (vrlo pravednu i crno – bijelu). Stav, držanje i karizme tonu, dvije. Repertoar od 20tak zastrašujućih psovki.
Potpuno van zakona, ali s čvrstom moralnom okosnicom vlastite proizvodnje.
Blues u prašini. Prijatelje koji mi duguju život, a ja njima novce.
Frajera koji me voli makar dolazim iz divljine jednom u tri mjeseca, i tada on pada ničice.
Muziku koja najavljuje moj ulazak.
Herojske podvige koji bi se prepričavali usmenom predajom, i na kraju bi Ford ili Wenders po tome snimili film.
Baš sam htjela bit faca.
Imam auto - stan - kredit, bole me ledja, bojim se da mi djeca ne postanu grozni delikventi s visećom cigarom i bocom whiskeya u ruci.
I strah da nekim čudom nezaustavljivo starim.
Ali dobro, pa šta.
To što onaj Sveti gral još nisu našli, znači li to baš da nikad ne budu?