˝Cuvam te, ne dam
nikom da te dira
na dlanu si
moja tajna urezana˝
Opet jako tužna.. pitam se zašto je sve tako.. zašto svaka moja odluka mora
biti pogrešna? Zašto? U novoj godini ništa novo...
dva mjeseca su prošla samo tako...svi su jednaki..
bila su možda samo 2-3 dana i događaja koji će se pamtiti..
koji su vrijedni spomena..
Škola me ubija..trudim se ali ne ide..tako da sad mislim da sam opet skroz pogrešnu školu upisala.. želim odustati od svega..ali opet.. znam da ću samo sa tom školom moći uspjeti.. moći promijeniti neke stvari u životu..
da ću samo tako moći otići odavdje..što dalje to bolje..
sa starcima situacija katastrofa.. oni prevelik pritisak stavljaju na mene.. gotovo ni jedan razgovor ne može proći bez da se posvađamo...
ja naravno uvijek izvučem deblji kraj..iako znam da sam nekad u pravu..
u društvu koma također... svađe, tračevi, ogovaranja su svakodnevica..
ne da se normalno funkcionirati u takvom okruženju gdje svatko samo
čeka da ti zabije nož u leđa...
i svaki put kad se nešto promijeni kad krene na bolje dogodi
se nešto što me vrati na početak.. čak i ispred početka..
Imam osjećaj da se svaki osmijeh naplati sa više suza.. da iza svakog sretnog dana dođu dva puna tuge...
...Uspoređujem svoj život i živote drugih .. i ne znam što sam ja skrivila da ne mogu živjeti sretno i opušteno.. imam samo jedan život..
ne znam koliko će trajati, ali znam da vrijeme jako brzo prolazi..
želim taj život proživjeti u sreći...
s osmijehom na licu..
zaljubljena..
sretna..
bez loših misli..
želim to... ne znam kako to ostvariti.. jednostavno ne znam..
želim to.želim
Uz mene je samo jedna osoba.. iako naravno moje pesimistične misli govore da neće tako biti još dugo, ona me razuvjeri...
Mateice volim te puno... <3 najviše... hvala na svemu..
..vratit ću ti sve to..
vojim te <3<3
by:tena
Post je objavljen 01.03.2009. u 18:48 sati.