kad bih barem znala svoju bol iskazati rijecima... ali ne znam... i ta me bol gusi... kako ljudi mogu biti toliko sebicni, misliti samo na sebe, a ne na osjecaje drugih ljudi, ljudi koji ih vole i ljudi koje oni vole? ne znam...
rastali smo se... nije bilo kao inace... rekao si da odlazis... da ides doma... nisam te sprjecavala... pustila sam te...
But if I let you go
I will never know
What my life would be
Holding you close to me
Will I ever see
You smiling back at me
How will I know?
If I let you go...
isla sam gradom... vukuci noge za sobom... tijelo se pretvorilo u jednu bezivotnu masu... u ocima vise nije bilo ni sjaja ni zivota... kao da vise nikada nece znati sto je sreca...
Day after day
Time pass away
And I just can't get you off my mind
Nobody knows ... I hide it inside
I keep on searching but I can't find
The courage to show ...
To letting you know ...
I've never felt so much love before
And once again I'm thinking about
Taking the easy way out ...
Night after night
I hear myself sayin'
Why can't this feeling just fade away?
There's no one like you ...
You speak to my heart...
It's such a shame we're worlds apart ...
I'm too shy to ask ...
I'm too proud to lose
But sooner or later I gotta choose
And once again I'm thinking about
Taking the easy way out...
saznavsi da ce sve biti u redu (zahvaljujuci jednoj predobroj osobi, pravom i istinskom frendu kakvog netko moze samo zamisliti i koji je uvijek tu kada ti zatreba), srce mi je pocelo kucati kao da do tog trenutka nije... kao da je prestalo kucati onog trena kad smo se rastali... kucalo je tako jako da je cak boljelo... suze su jednostavno krenule niz lice... sto od boli, sto od srece i olaksanja... znam prekrsila sam obecanje koje sam ti dala, ali nisam mogla drukcije...
Someone must have loved you
Not the way that I do...
You're missing what I'm trying to say
Ain't nothing getting in my way
Post je objavljen 01.03.2009. u 12:52 sati.