što li se s tobom događa?!
više ni sama ne znam što da mislim, velike su tajne u tvojim očima koje neprestano želiš prikriti. možda se čini da ne primječujem, doista nije tako. sve to osjetim, svaki tvoj uzdah. trudiš se, potiskuješ sve to, ali ja vidim, osječam u tvojim očima. znam. mogo je toga stali između nas. prošlost najviše. griješile smo i ja i ti. priznajem. nisam slušala kad sam trebala, podcijenjivala sam. napravila sam greške koje sam mogla izbjeći i ne vrti se sad sve oko mene. žao mi je. osuđivala sam, jer sam mislila da imam pravo na to, ali nisam shvaćala koliko je teško nekoga uistinu razumjeti, shvatiti. da pravo kažem,nisam se ni trudila jer sam smatrala da nije potrebno shvaćati i da nema koristi od toga.
nisam ja zlato, velika sam kukavica koja se skriva u kalupu heroja i boraca. sve je to za kurac. počnimo od sebe, kako se veli...prvo sam sebe zgazila i vidjela kako je to uopce nije tesko, pa pocela sve drugo redom...tuđe, što praktički nije ni moje. kajem se zbog svojih postupaka, al ne znam što ću dobiti time...prošla baba s kolačima.
izgubila sam smisao...kak bi ja rekla>> NIT!...čekaj malo da dođem k sebi...
osam je sati...i ne mogu opisat ovaj miris jutra, predivnog jutra...svi spavaju, a prozor je napokon otvoren. čuju se glasovi svijeta što me neopisivo smiruje...sluh mi nije zatvoren između četiri zida.osjecam nekakvu sreću koja mi kola žilama. najrađe bih počela grliti sve redom, i zidove i ormare....
moram ići...volim te, jako...
i tebe volim, zato ću te se odreć, sakriti te negdje u dubinu, iskoristiti svaku moguću priliku da te sakrijem, navesti ljude da misle ono što ja želim da misle...
...da sam te prestala voljeti...

Post je objavljen 01.03.2009. u 09:16 sati.