MOĆNA I PRECIJENJENA
Tagore je rekao da je Ljubav rijetka ko repata kometa. I da u telefonskom imeniku nema moćnika koji bi nas nazvao. Dodajem, Ljubav je ipak jedna jako moćna, ali i precijenjena stvarca. I tonu prerazličitih osjećaja mora, jadna, pokriti. Lako je zamijeniti je sa onom najobičnijom strašću, s povećim adrenalinom u krvi, najbezazlenijom požudom. S naklonošću, gotovo prijateljskom simpatijom. Može je se zabunom zamijeniti i sa onom groznom usamljenošću, potrebom ili običnom ljubavlju prema sebi. To se zapravo najčešće i događa. Kemijska neravnoteža u mozgu, malo neiživljenih osjećaja pripadanja i..hop!..već smo ulovljeni u mrežu svojih i tuđih očekivanja. Ljubav je precijenjena, svakako. Opravdanje je za preljub.Može li biti vječna i bezuvjetna? Nekako je postala mjera svih stvari i samo ona može našem životu dati smisao. All you need is love, raparapara..I to ne bilo koja i bilo kakva. Samo uzvraćena, dakako. Prvo pitanje nekog starog znanca: i, kako ljubav? A ne ono, kak si, di si, imaš li kućnog ljubimca, jesi jela sarmu, idemo na cugu..? Pritom vjerojatno nije stvarno očekivao kako ću mu reći da volim točno onoliko ljudi koliko imam prstiju na jednom ruci, i to ih volim usprkos svemu, a ne nužno zato jer su prema meni dobri, uviđavni i puni podrške, bar ne uvijek. A od njih par, ljubim samo jedno malo Gunđalo koje ima nos sličan mojemu, a i to samo onda kad mu se prikradem i ukradem mu komadić obraza za pusu. I tako, ako ne ljubiš, ne voliš, bar ne uzvraćeno, biće na dvije noge, onda se zapravo i ne vidi koji smisao ima tvoje bijedno postojanje na ovom svijetu..Teror ljubavlju, kao i ljepotom, u potpunosti obilježava vrijeme u kojem živimo. I to me ljuti!!A i Ljubav kao i Ljepota najkrhkiji su i najrelativniji osjećaji koji postoje! Ne, nisam ja sad tu nešto pametna.Naravno da sam se navukla. Film nije film ako nema bar jednu dramu, ljubavnu da se razumijemo, u pozadini cijele priče. Dramu, utoliko što se radi o nekoj ljubavi za koju se valja boriti, na koju treba čekati i za kojom treba isplakati bar hektolitricu suza, da bi bila istinska, moćna i vrijedna. Knjiga nije knjiga, ako ne očekujemo da će se netko tu ipak skompati...Frendicu pitaš ima li što novoga, ne misleći pritom da li je možda prestala pušiti ili skinula koju kilicu, nego javlja li joj se taj i taj. Pa ako joj se ne javlja, ako je sama, ako nikog ne voli i ne ljubi..kako je onda još živa?!! Ako vas je ikada boljelo, to nije bila ljubav. Boljela su vas vaša očekivanja. Jučer sam jedva prestala plakati. Sade Adu: By your side. Ljubavna pjesma? Poslušajte ponovno. Riječi. Meni se čini da je i njoj odlutao voljeni pas. Sam je, na hladnoći i ne može ući unutra. Kako je mogao i pomisliti da će ga ostaviti sada, kad je on loše i na koljenima..Privit će ga nježno sebi i odnijeti kući..Da, baš tako kaže..sigurno ne pjeva o voljenom čovjeku..Ljubav je krhka stvarca. I rijetka ko repata kometa. A kad i nema moćnika u telefonskom imeniku koji bi vas nazvao, uvijek se možete vratiti onoj jedinoj, iskrenoj, utemeljenoj i bezuvjetnoj ljubavi. Prema samima sebi. I ostanite tu. Na svojoj strani. Kako ljubav? Nikad bolje!
Post je objavljen 28.02.2009. u 19:34 sati.