Posljednje što sam pročitala je roman Gilberta Keitha Chestertona pod naslovom Kugla i križ. Čitajući, ja sam se prilično dobro zabavila iako pristajem na to da se radi o tematici koja ne imponira svima.
Riječ je o religiji. Dva su glavna lika, jedan je ateist, a drugi katolik – mistik, i zbog svojih suprotstavljenih stavova oni se odlučuju u dvoboju mačevima pobiti do smrti (pobjeđuje onaj stav čiji vlasnik uspije ubiti vlasnika suprotstavljenog stava, jasno). Međutim, cijela se Engleska okreće protiv njih: svi ih nastoje spriječiti da se ubiju i oni u bijegu pred policijom (sada kao saveznici, a ne neprijatelji) orobe jednu jahtu, obljube dvije djevojke, popuše gomilu cigara i popiju litre šampanjca. Dok ne završe u ludnici. I tek u ludnici im se sve razbistri.
Inače, knjiga podsjeća na kompjutorske avanture, jer nikad ne znate gdje će vas likovi koje pratite odvesti – tako su Škot – katolik Evan McIan (smijem se, zamislimo da postoji Ian McEwan. I gle, postoji!) i James Turnbull, uvjereni ateist, završili na sjeveru i na jugu Engleske, na engleskim otocima, plovili su ukradenom jahtom, trčali po pješčanim dinama, vozili se automobilom, čamili u tamničkim ćelijama i cijelo vrijeme odgađali priliku da se konačno ogledaju u dvoboju u kojem bi jedan od njih dvojice zasigurno poginuo (a baš su se počeli sviđati jedan drugome).
Meni se ovo prilično svidjelo, jer ima Lucifera. Lucifer je, prikladno, upravitelj ludnice i ima face – ass (što je, kao što sam oduvijek tvrdila, obilježje svih pravih zlikovaca. Ili kozja bradica. Ili mačka u naručju. I/ili prsten pečatnjak. Ne može čovjek biti normalan i nositi prsten pečatnjak.) Ja čitati o Luciferu volim svuda (osobito kod Bulgakova, može biti samo jedan vrag tako osobit poput Wolanda) i zanimljivo mi je (ovo nije moja teza, čula sam je na radiju prije nekoliko tjedana) kako se pojam, lik i djelo vraga mijenjalo kroz stoljeća u književnosti i kulturi. Nekad je vrag bio pojam svojom fizionomijom, njegova snaga je ležala u tome da može fizički smožditi čovjeka, dok je vremenom taj isti Sotona postajao sve više okrenut psihičkom mučenju čovjeka (na različite načine, ovisno o preferencijama samog pisca), jer vjerujem da se danas toga još i više bojimo: izgubiti kontrolu nad svojim mozgom.
Kome preporučujem Kuglu i križ G. K. Chestertona:
Fanatičnim proučavateljima lika i djela Luciferovog (ovo će im biti još jedna odlična referentna knjiga). Ljubiteljima malo „filozofskije“ literature. Čitateljima koji vole čitati utopističku literaturu, poput Fahrenheita, recimo (ovo nije „što bi bilo da nema knjiga“, nego „što bi bilo da smo svi u ludnici“).
Post je objavljen 03.03.2009. u 16:50 sati.