Sutra ću plakati. Danas se smijem. Smijem se gospođi Q, smijem se visibabama i Coltranevoim improvizacijama.
Smijem se
Kao da nema sutra
„Dok se prisjećam rođenja u djetinjstvo, kašljeva,
Grcanja, stabla suza rastu
Ti iz očiju od stida; sivo
Veliko jutro kada sam shvatio utrobu
I crveno krvavo poslijepodne oslobođeno s tog mjesta.“ (89. korus)
Lišće pada po nama
Kao da je jesen ugazila
U ponoćne
Bljeskove
Gromove
Oluje
Nizovi
Hladnih
Neprešućenih
Oštrih
I strasnih
...
Smijem se
Histerično podne
Nagriza moje kukove
Nagriza zube
Jetru
I kosu
Ponekad
Zaželim
Meke ovojnice
Tvoje kože
Ponekad zaželim samo atom
Jutra
U šalici kave
Svjesna da ne bih preživjela još jedan pad
Okrećem se proljeću
Kao podaniku
I kreiram
Svijet
Iza ogledala
Zašila sam usta
Jer smijem se
Smijem
Olako
Polako
Nesmotreno
Smijeh ne
prestaje
Smijem se
„…ja sam prvo ludo biće
Koje sam upoznao
Jesu li srce moje od biblioteke obavili
Pramenovi dugi stotinu milja….“ (88. korus)
Vrijeme je da stanem. Stop.
Hop.
Nagli skok u danas.
Danas. 13: 47 sati. Sunčan dan. Nema oblaka . Nebo ugriza plavetnilo tolikom jačinom da gotovo mogu čuti kako slama svoje zube na njemu. Nebo je otporno. Žilavo, i... krhko. Pogriješila sam boju. Zašto neba nisu zelena, zelena kao močvara, zelena kao polja, zelena kao tvoji obrazi nakon
...
Posljednjeg okršaja?!?
Ipak mislim da ću ljubomorono čuvati
Ovu nadu
Ipak samo ona
Je stalna
Prisutna i nesalomljiva
U vunenim
Nitima
Neposvećenog
Života
„Sve su pojedinosti iste
Kao med pohranjen u košnicama
Kao atomska energija, tako je mnogo
Atoma, detalji po
Kvadratnom inču tome su život
I smrt…“ (167. korus)
Svaka sličnost sa stvarnim događajima
posve je
ne(?)-namjerna
**
stihovi pod navodnicima dijelovi su pjesama tj. korusa velikog pisca Jacka Kerouaca, posuđeni iz njegove fantastične zbirke "Mexico City Blues"
...
Post je objavljen 28.02.2009. u 13:54 sati.