Znate šta. KATARINA. Znaš šta.
općenitno. ne znate probably. Ali možete naslutiti. Polako gubim volju za tipkanjem.
Jer, toliko misli bih voljela izreć, toliko da se na tren sve nahrupi kao da oce van, ali se odbije i jednostavno nestane.
I ne znam o čemu da tipkam.
Da budem egocentrik pa o sebi, ili o ljudima i svijetu općenitno.
MIslim samo o sebi. Mrzim samo sebe. Za ostale me briga.
pokvareno sam đubre. Mrzim se što se mijenjam. Ali svaki put na gore.
Pokušam učinit nešto dobro, a ispradne loše.. toliko da mi suze na oči potjera.
Mrzim se što odrastam, što nisam ostala onako veselo djetence koje je imalo cilj.
Čak sam kao mala, koja još nije znala što to znači živjeti, imala neki cilj.
I trudila bi se da to postignem. Smijala bih se toliko da bi sva ta bol nestala.
Tad sam lakse i podnosila bol. Okolinu. Nisam znala što ta bol zapravo znači. Nisam bila svijesna ničega.
Voljela bih da je sve još uvijek tako. Da se smijem do plača. Da se ne zamaram ničime. Da nitko ne vrši ptirisak na mene. A sada jedino što je, jest da plačem dok mi zraka ne ponstane.
I bojim se svega oko see. Bojim se da ne puknem. Bojim se svog tog pritiska. Toliko da sam naučila samo bježat od svega. Toliko da sam otjerala sve oko sebe.
Nikad se nisam osječala manje odsječenom od svijeta nego sada.
Ne osječam da ikamo pripadam. Kao da od svega iskačem.
Zašto da glumim da je sve u redu kad nije. Da li je to zato što ni sama ne vidim gdje je problem.
Ili vidim a bojim se samoj sebi priznati.
Mrzim kada me netko tjera na nešto. Sama riječ TJERA ukazuje na na to da to nešto ne želim.
Mrzim kada se vrši pritisak na mene. Mrzim kada me se savjetuje bez da sama na neki nacin to ne trazim.
Puna sa mrznje. Mrznje prema svijetu. Mrznje sto na tastaturi nisu zamjenjena slova z I ž. Toliko da mi je tesko napisat cak i š i č. Odskacu od ostatka ekipe na tastaturi, i ne obracam paznju na njih uopce, tesko mi je dosegnut do njih.
Ja sam tlovo Ž. Često stisnu na enter prije nego li dovrše riječ, pa zato valj Z pišu.
Prolupala sam.
Eto ti post kato. Ne gnjavi me sljedecih pola godine.
Nije lako kada moraš
Nije lako kada znaš
Nije lako biti sam
Kada si neobičan
Nije lako pogledaj me
Nije lako, muka mi je
Nije lako, učini to polako
Nije lako živjeti tako
Nije lako kada moraš
I vidiš sebe kako hodaš
Nije lako biti sam
Kada si neobičan
Post je objavljen 27.02.2009. u 21:16 sati.