Pregled posta

Voljena moja..

.....voljela bih provući prste kroz tvoju svilenkastu kosu....
.....a to više nikada neću moći.....

......htjela bih vidjeti suzu u tvom oku, jer bih znala da te mogu utješiti..
..da ću svojim zagrljajem sve tvoje probleme riješiti......
......a to više nikada neću moći....

......htjela bih tvoj smijeh čuti....
.....htjela bih ti obraščić poljubiti....malo ga uštipnuti od dragosti....
....htjela bih se s tobom igrati još.....
...a to više nikada neću moći...

...znaš da još nisam gledala Fantoma u Operi od kad te nema.....
.....to smo trebale zajedno učiniti, po ne znam koji put....
....i više to nikada nećemo moći.....

.....znaš li da bi ovih dana bila sestrična...
....mogu samo zamišljati kako bi se veselilla.......

.......ja bih s tobom pričala Stela....
.....glas mi tvoj nedostaje.....
.....toliko te još toga nisam naučila.....
....i više nikada neću moći....

.....toliko toga još nisi vidjela...tek si počela živjeti.....

.....tvoji prijatelji rastu....
.....neki te se još uvijek sjećaju.....
....a nekima jako nedostaješ.....

.....volim te Stela....



..........................................................................................................................
28.02.2009. Dodatak
(ovo mi nekako zaslužuje biti ovdje na postu, vidljivije je nego da se izgubi u komentarima, a važno je)

bubi:)
Kada sam otvorila ovaj blog prošli su me trnci, tako jedan mladi život, iako sam ja izgubila oca ne mogu reć da znam kako vam je, ali jedino što mogu reći je da sam čitajući ovaj blog nešto shvatila, inače svakoga dana kada idem u školu ili iz škole lijena sam ići podhodnikom pa pretrčavam prometnicu koja ima tri trake, mama me špota i viče na mene ali moja ljenost je jača od mene ali mislim da sam pročitavši što se dogodilo vašoj djevojčici shvatila jednu stvar i mislim da bi vam moja mama bila jako zahvalna što ste napisali u ovom blogu i na neki naćin me odvukli od toga da pretrčavam cestu. hvala vam,,,,, ali jedna stvar me boli zasto je ova drzava tako nepravedna....nije fer...to je mladi zivot......
27.02.2009. (20:33)

Stelina mama
bubi - hvala ti na ovoj iskrenosti.
Mnogi ljudi to čine, mislim na ovo pretrčavanje i prelaženje ceste gdje se to ne smije i svi to rade s mišlju -
"ne može se meni ništa dogoditi, pa ja gledam, pazim" ..... ali nije stvar u tome ..... već zaista u poštivanju pravila...

Svi koji to rade, prvenstveno dovode svoj život u opasnost.......jer on je ono najdragocjenije bez čega mogu ostati.....zatim dovode u moguću užasnu situaciju i nekoga tko bi tu nesreću mogao skriviti, a da ne bude potpuno kriv....

Ja sam više puta napisala da sam i te kako svjesna toga da je moja Stela pretrčavala negdje neku ulicu gdje je to nedozvoljeno...npr. Aleju Bologne....ne znam....Zagrebačku aveniju....ili tako neku ulicu, nije važno koju, ali na neobilježenom pješačkom prijelazu.....i da joj se dogodilo to što se dogodilo......ne bih mogla kriviti vozača kompletno i sto postotno.... To jednostavno više ne bi bilo isto. To bi bio i moj poraz veliki.......naš, roditeljski....
Zato molim te.......molim te ne čini to.......... neće ti ništa biti od tih par stepenica koje moraš proći....a biti ćeš sigurnija ...

Naše je djetešce na žalost jednostavno ubijeno. I ja nikada od te definicije neću odstupiti ni milimetra. Cijeli njezin život koji je imala pred sobom je zaustavljen u trenu....
I da, država jest nepravedna, njezini zakoni i sudska praksa su nepravedni, jer njima je to bio NEHAJ.

Da li je zaista NEHAJ jača olakotna okolnost nego što je NEPOŠTIVANJE prometnih propisa i pravila otegotna okolnost u slučaju smrti u prometu?

Kome je to pravedno? Bi li to sutkinji koja je presudila slučaj i prepolovila traženu, ionako sramotno nisku kaznu (sa 18 na 9 mjeseci), BILO PRAVEDNO? Bi li isto tako razmišljala da se to dogodilo njezinom djetetu??? To se ja stalno pitam....



Post je objavljen 26.02.2009. u 19:16 sati.