Marketing
Na Hitnoj do pet do ponoći
Koliko god to mi nijekali, svi mi jednom dobijemo gripu, ili neku vrstu zaraze, viroze i tome slično. Kad se to dogodi, bolest nas 'uhvati' nespremne, ali koliko nespremni zaista možemo biti?
Naime, ove srijede baš kad sam krenula u školu osjetila sam bol u uhu. Naravno, pokazalo se da je riječ o upali, i to prvi sat nastave. Nakon dolaska kući jedan od roditelja trk u ljekarnu, ali oni nisu imali apsolutno ništa što bi on mogao uzeti bez liječničkog recepta, pa se moj tata uputio kod doktorice koja, gle čuda, baš taj dan nije radila popodne nego ujutro!
A baš se žurio po mamu na posao... I tako nismo mogli ništa drugo, roditelji su mi kad je mama definitivno došla dali neke kapi stare više od 3 godine (a da podsjetim, na svakim kapima za nos, oči i sl. stoji da se smiju koristiti do 30 dana nakon otvaranja) i meni je na trenutke bilo bolje, pa drugi čas loše itd. Na kraju su moji zaključili da uz takve bolove neću prespavati noć, pa sam skupa s tatom otišla na Hitnu u KBC Rebro (a.k.a. KBC Zagreb). Otišla sam oko pola osam. Kasnije ćete shvatiti zašto je vrijeme podebljano.
Stigavši u KBC Rebro, na hitni pedijatrijski odjel (za djecu do 14 g.) nismo zatekli još puno roditelja s malom djecom, ali bilo ih je dosta za čekanje otprilike sat vremena. Oteglo se nadaleko više.... Čak dva puta smo išli van predahnuti od tolikog sjedenja, a vani je bilo -3, pa si vi mislite 
Uz sve te bebe oko nas i svu tu djecu koja plaču počela sam gledati na sat kojeg čak uopće nemam na ruci, a ljudi s kavama su neprestano izlazili i ulazili. Svaki put kad bih se ogledala oko sebe, vidjela bih različite ljude - mlade, stare, mirne, nestrpljive, one rasječenog nosa i one krvave glave - ali svi su na nešto čekali. A medicinske sestre, pa čak i zaštitari, samo su ih umirivali.. Doktori nisu bili na vidiku. Kad smo napokon došli na red, nakon tri prolupala roditelja, osam uplakane djece, dvije osmašice na infuziji koje su se natrpale tabletama i četiri čuvara koji su sve jedva jedvice držali pod kontrolom, kakvom-takvom, otkrili smo da one kapi jednostavno nisu pomogle, čak štoviše, odmogle su, jer je liječnik rekao tati da 'slijedeći put takvo nešto radi kad me poželi oglušiti'. I recite vi meni je li to pravedno, ja crkavam od bolova, u ljekarni nam ne daju klijekove bez recepta, naša doktorica ne radi, a na Hitnoj se, iz priloženog, čeka i po osam sati?!!!? Ne, to nije pravedno, dragi naš debilu od ministra Darku Milinoviću!!! Hvala Bogu pa nam nisi naplatio i participaciju! Što je još gore, kada smo došli u ljekarnu ljekarnik nam nije mogao dati te lijekove besplatno jer je bila ponoć. HITNI PRIJEM S ČEKANJEM OD MINIMALNO PET SATI DA TE UOPĆE PRIME, A ONDA I PLAĆAŠ TE LIJEKOVE JER TI U POLA NOĆI NITKO NE ŽELI DATI BESPLATNE!!! Kako super 
To može samo Hrvatska 
Ne, ne brinite - nisam 'riknula', dobro sam... Bar zasad. Ali do 3. ožujka sam doma, bez izlazaka 
To će bar, ako ništa drugo, biti korisno za blog, jer ću sada visjeti na internetu po cijele dane 
Toliko od mene,
by Lucija 
Post je objavljen 26.02.2009. u 19:11 sati.