Isus je poznavao Pismo. Bio je znalac, ali ne vidim da bi iz toga nužno slijedilo da bi trebao biti Bog.
Bio je i mudrac, pun duboke životne mudrosti, ali ipak ne vidim da bi on na osnovi toga trebao biti Bog.
Bio je i pjesnik, ne samo pjesnik snažnih riječi i poredbi, već pjesnik života: misao, čin, dah, pogled, pokret bili su mu poput pjesme – a ipak, da bi trebao biti Bog, to ne slijedi nužno iz same poezije njegovih riječi i života.
Razlučivao je bitno od nebitnoga više od ikoga. Rušio je lažne kulise društva, skidao ljuske da bi otkrio srž, pa ako je bio i genij, to još uvijek ne znači da je bio Bog.
Dao je život za načela za koja se borio, žrtvovao se za ljude koje je volio. Bio je junak, ali junak, to ipak još nije Bog.
No, vidim kako su mu sve znanje, sva mudrost, poezija, genij i junaštvo bili prožeti ljubavlju, slavili ljubav, izvirali iz ljubavi, služili ljubavi.
Odatle shvaćam da je Bog.
JER BOG JE LJUBAV!
Post je objavljen 26.02.2009. u 14:44 sati.