Kako bi trebalo sahraniti pokojnog?
... "Oni koji uspiju shvatiti svoju predodređenost i bit beskonačnosti, živjet će sretni vječno se preporađajući, budući da će svojim mislima stvarati sreću koja će vječno trajati"...
KAKO BI TREBALO SAHRANITI POKOJNOG?
... Anastazija je opisala svoj projekt i rekla da bi na zemljištu trebalo obavezno posaditi rodno stablo, a umrle ne bi trebalo sahraniti na groblju nego na lijepome komadu rodne zemlje, koji su sami posadili. Na grobnici nebi trebalo podizati nadgrobni spomenik. Uspomenu na čovjeka bi trebalo predstavljati nešto što je živo, a ne mrtvo. Naš bližnji će nas se prisjećati zbog naših djela koja će vječno živjeti pa će se duša moći ponovno utjeloviti na Zemlji, u zemaljskom rajskom vrtu.
Ljudi sahranjeni na groblju ne mogu dospijeti u raj. Njihove se duše ne mogu materijalizirati dok postoje misli njihovih bližnjih i njihovih prijatelja, koji misle o njihovoj smrti. Nadgrobni spomenik predstavlja spomenik smrti. Mračne sile su izmislile pogrebni ritual da bi barem nakratko zatočile ljudsku dušu. Naš Otac nije stvorio nikakvu patnju i tugu za svoju voljenu djecu. Sve božanske tvorevine su vječne i samodostatne i same se reproduciraju. Sve što živi na Zemlji, od trave jednostavna oblika pa sve do čovjeka, predstavlja harmoničnu cjelinu i sve je vječno....
... "Oni koji uspiju shvatiti svoju predodređenost i bit beskonačnosti, živjet će sretni vječno se preporađajući, budući da će svojim mislima stvarati sreću koja će vječno trajati"...
... Bit ću sahranjen na svome komadu rodne zemlje. Želio bih da se moj grob nikako ne izdvaja. Ne bih želio da nad mojim grobom itko pokazuje svoje licemjerje i da me oplakuje. Ne bih želio imati grobnicu s nadgrobnom pločom. Neka se oblikuje prema tijelu, a iz zemlje neka nikne svježa trava i grmlje ili možda plodovi kojima bi se mogli hraniti moji potomci. Ima li ikakvoga smisla u nadgrobnim pločama? Nema nikakvog smisla; one nam jedino pružaju žalost. Neka me se moji bližnji prisjete s radošću, a ne tugom kada budu posjećivali moj komad zemlje što sam ga posadio. Ah, kako ću sve urediti i posaditi...
Napomena: Preuzeto iz knjige Vladimira Megrea, TKO SMO MI?, zvonki cedar ruski.
Za vas je priredio Borivoj Bukva
Post je objavljen 26.02.2009. u 08:15 sati.