Ovaj se post sastoji od više podnaslova tako da ne moram pisati par postova.
Pa gdje mi živimo?
Nije da mene osobito zanima politika, političari, vlada i vladajući slojevi, ali ne mogu samo zatvoriti oči i pretvarati se da je sve u redu, kada nije.Kao što sam već rekla, ja se osobito ne razumijem u sve te stvari, a s obzirom da imam tek 13 godina, mislim da je to posve normalno.Inače ja niti ne pišem ovakve postove, ali ne pomalo začudila nedavna izjava moje nastavnice povijesti (i hrvatskog).Rekla je otprilike ovako nešto: "Mi se jako busamo u prsa kako smo demokratska država, a nismo daleko odmakli iz situacije iz 19. stoljeća.Žene i muškarci su još uvijek neravnopravni i žene su opet sluge.Sluge vama, i njihovim muževima.Ne daj Bože da nema ručka i neopeglanog veša! A oni samo dođu poslije posla, izvale se u fotelju i čitaju novine.Pazi kako su umorni! A ti nabaci osmijeh na lice, otpremi dijete u školu, skuhaj ručak, opeglaj i operi veš, čisti podove!" Eto, to je bila njezina izjava.Razmišljala sam o tome par dana i mislim da je većina, ako ne i sve što je rekla istina.Možda je malo preuveličala stvar, jer je i ona žena već u godinama, sa unucima i velikom obitelji, ali rekla je da ima i iznimaka.Pa, kad gledaš, mi se sve više pretvaramo u Ameriku.Polako, ali sigurno.Sve je više kriminala u Hrvatskoj i neriješivih situacija.Danas ja upalim TV na RTL-u, i eto vijesti.Sve grozne stvari! Najviše me zanimala situacija sa ženom u Virovitici, koja leži na aparatima i čeka dan kada je neće više biti.I tako ovi naši pametni Hrvati zaključili da o svemu treba dobro i temeljito raspraviti.A ja si mislim, pa za što oni nisu zaključili da treba raspraviti? Točnije, za svaku stvar treba raspraviti.Za ovo, za ono.Samo rasprave koje najčešće ne vode nikuda, a sve je više takvih situacija i sve su više ljudi zbunjeni i očajni.Donesite zakon i pridržavajte ga se, to je moja odluka od višeminutnog raspravljanja u mojoj glavi.I za razliku od političara i ostalih, ja ću se te odluke i pridržavati.
Hrvatska traži zvijezdu
Baš sam jučer nakon večere išla pogledati reprizu novog RTL-ovog showa Hrvatska traži zvijezdu.Mislim da se u taj show prijavljao svatko tko je stigao.Prijavili su se oni koji nemaju veze s vezom o pjevanju.Pa ipak, ako želiš postati zvijezda, moraš imati dara i samopouzdanje, znači moraš vjerovati u sebe, jer ako ti ne vjeruješ u sebe, nećeš ni uspjeti.Unatoč vjeri u sebe, moraš imati nekog, barem nekog iskustva u pjevanju, jer ako je tako lako pjevati, svi bi bili pjevači.Moraš ili pjevati u zboru, ili imati velik talent kojeg i drugi mogu prepoznati.Bilo što.Priznajem, bilo je onih koji su stvarno zaslužili pohvalu.Jedna od njih je Samantha, koja ima predivan glas, a i stas.Zna što je naučila i to je i pokazala.A meni se to sve učinila kao velika sprdačina za koju se ne zna tko pije, a tko plaća.Pa da se osvrnem malo i na žiri.Jelena Radan je bila u redu, stvarno je pomagala natjecateljima koliko je mogla, a za ostale sam se začudila.Mislila sam da će to biti malo drugačije, malo ljepše.Tony se ponašao onako kako ja smatram da nije u redu.Umjesto da poboljša situaciju, jer zna da je natjecateljima jako teško, on ih još ogovara kao da ne misli na to kako će se oni poslije osjećati.Ovo je izjavio Jeleni Radan nakon što je otišla jedna od natjecateljica:"Pa šta joj nisi rekla da je dosadnjikava!"Pa dobro, možda to je njegovo mišljenje, ali jer baš mora to reći pred kamerama kao da ona ne gleda TV i neće saznati da ju ogovara.Tako i sa većinom ostalih kandidata.Bili su po ponašanju neprimjereni, a da ne spominjem gosp. Foxa, pa neka imaju bar malo suosjećanja prema tim kandidatima.Mislim da se Tony dobro sjeća svog početka kao pjevača, zna da mu nije bilo lako i da je bilo ljudi kojima se možda nije svidjeo i da to nisu baš sakrivali, da su bili nepristojni i tako se ponašali prema njemu, a sada se on isto tako ponaša i prema ostalima.Tako sam ja to doživjela, a samo se nadam da će na kraju sve ispasti u redu, ali se zapravo i ne bi začudila kada bi od svega toga ispalo ama baš ništa, kao u većini slučajeva u Hrvatskoj.
Moja "depresija"
U zadnje vrijeme ne znam što mi je.Tužna sam, a više me ništa ne može razveseliti.Baš ništa.Niti mama, niti TV, niti čokolada, niti frendice.Sve me pomalo živcira, a najvjerojatnije jedna situacija sa mojom frendicom.Ne znam da li da se družim s njom ili ne.Danas sam bila vesela poslije vjeronauka, osjećala sam se boljom osobom, spremnom za promjene.Spremnom učiniti nešto kako bi promijenila sebe, a možda i moje prijatelje.Sada ih opominjem kada kažu prostu riječ, u nedjelju sam otišla u crkvu i otad nisam prostačila.Drago mi je zbog toga, ali kao da mi se događa ovo:u jednom trenu sam vesela, u drugom mi se plače, u trećem sam živčana da bih mogla nekoga pošteno izmlatiti.Sve se to izmjenjivalo u današnjem danu i ja se iskreno ispričavam ako sam nekoga tekstom povrijedila ili tako nešto.Jedino čemu se stvarno radujem jest upravo ovo što sada radim, pisanje.Oduvijek volim pisati.Kao mala sama sam sebe naučila čitati.Svaki bih dan čitala par stranica knjige i polako sam naučila i pisati.Napisala sam svoju malu knjižicu o pticama selicama, o avanturi jedne male ptičice.No dobro, to je bilo davno.Samo se nadam da ću se izvući iz ove "depresije", što god to već je, i napokon biti sretna, jer mislim da to zaslužujem.
Post je objavljen 25.02.2009. u 21:32 sati.